Rotacija polja

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

U vektorskoj analizi rotor ili rotacija (eng. curl) jest operator kojim se izražava lokalna cirkulacija vektorskog polja po prostoru. Vektorsko je polje funkcija koja svakoj točki prostora pridružuje vektor. U fizici, primjeri vektorskih polja jesu polje brzina čestica u fluidu ili električno i magnetsko polje. Za razliku od njih, skalarna polja svakoj točki prostora pridružuju jedan skalar (broj), poput temperature ili lokalne gustoće.[1][2]

Rotacija vektorskog polja F novo je (pseudo)vektorsko polje koje se označava rot F ili ∇×F. Tok rotacije polja kroz neku otvorenu plohu u prostoru jednak je cirkulaciji polja po rubu te plohe, odnosno površinski integral rotacije polja jednak je linijskom integralu polja po rubu površine.

Rotacija se najviše primjenjuje u fizici. Neki od najvažnijih zakona u elektromagnetizmu i hidrodinamici iskazani su preko rotacije električnih, magnetskih i polja brzine fluida. Rotacija električnog polja tako je nula gdjegod nema promjenjivih magnetskih polja, ali je konačna gdje postoji magnetsko polje koje se mijenja u vremenu, što uzrokuje elektromagnetsku indukciju. Rotacija magnetskog polja dolazi ili od struje naboja u gibanju ili od promjenjivog električnog polja.

Polja čija rotacija svugdje iščezava su konzervativna polja te u njima linijski integral sile ili polja po putanji između bilo koje dvije točke (što odgovara definiciji rada) ne ovisi o izboru putanje. Tako na primjer rad potreban za pomicanje mase između dva mjesta u gravitacijskom polju ne ovisi o putu, kao što ni rad potreban za pomicanje naboja u elektrostatskom polju ne ovisi o obliku putanje. Svako konzervativno vektorsko polje može se prikazati kao gradijent skalarnog polja, najčešće zvanog potencijal. Rotacija gradijenta skalarnog polja tako je uvijek nula.

Definicija

Datoteka:Shema rotacija.png
Podjela lukovima plohe S omeđene krivuljom C na sve manje dijelove. Orijentacija normala na plohe definirana je smjerom obilaska krivulja s pomoću pravila desne ruke.

Cirkulacija polja, kao linijski integral vektorskog polja F duž zatvorne krivulje C koja rubi otvorenu prostornu plohu S je zbroj doprinosa po infinitezimalnim dijelovima krivulje, dC, skalarnoga produkta F⋅dC=|F||dC|cosθ. Ovdje se, preko skalarnog produkta, uzima samo projekcija vektora polja na odsječak krivulje, budući da njegova komponenta okomita na krivulju ne doprinosi cirkulaciji ili radu; θ je kut između vektora polja i tangente na krivulju.

Γ=C𝐅d𝐂

Premosti li se ploha nekim lukom, tako da je vanjska krivulja razdvojena na dvije (C1+C2=C), zbroj ovakvih integrala po dvjema manjim petljama jednak je integralu po cijeloj početnoj krivulji, zato što se po luku integrira jednom u jednom, a drugi put u suprotom smjeru pa se ti doprinosi u zbroju poništavaju. Naravno, isto se događa i za velik broj razdioba početne površine S:

C𝐅d𝐂=i=1NCi𝐅d𝐂i.

Pusti li se da broj podjela teži u beskonačno, N, odnosno da Si0, dobije se granična vrijednost koja predstavlja skalarnu veličinu pridruženu određenoj točki i određenoj orijentaciji prostora. Nju se može smatrati komponentom vektora tako da se gustoća cirkulacije, to jest cirkulacija polja oko infinitezimalnog dijela plohe podijeljena njenom površinom uzme kao projekcija rotacije vektorskog polja na jedinični vektor n^ koji je normala ovih sažimajućih ploha,[3]

n^rot𝐅|ri=deflimSi01SiCi𝐅d𝐂i

U tri dimenzije potrebno je naći tri takve projekcije na jedinične vektore da bi se u potpunosti odredila rotacija vektorskog polja.

Rotor u pravokutnom koordinatnom sustavu

Datoteka:Rotor pravokutni.png
Shematski prikaz uz definiciju rotacije vektorskoga polja

Komponente rotacije polja u pravokutnom koordinatnom sustavu dobiju se iz opće definicije uzimanjem projekcija na koordinatne osi gustoće cirkulacije po stranicama sve manjih pravokutnika kojima su normale jedinični vektori svake osi.[4] Za projekciju na os z cirkulaciju se izračuna oko pravokutnika stranica Δx i Δy koji je usporedan s ravninom xOy.

Prema slici je

𝐅d𝐂=C1𝐅d𝐂+C2𝐅d𝐂+C3𝐅d𝐂+C4𝐅d𝐂
=C1Fx(x,y0,z0)dx+C2Fy(x0+Δx,y,z0)dyC3Fx(x,y0+Δy,z0)dxC4Fy(x0,y,z0)dy
=[Fx(x,y0,z0)Fx(x,y0+Δy,z0)]dx+[Fy(x0+Δx,y,z0)Fy(x0,y,z0)]dy
=(FxyΔy)Δx+(FyxΔx)Δy
=ΔS(FyxFxy)

Uvrštavanjem u definiciju rotacije,

(rot𝐅)z=z^rot𝐅=limΔS01ΔS𝐅d𝐂=limΔS0ΔSΔS(FyxFxy)=(FyxFxy)

Slično se, cikličkom zamjenom osi x⟶y⟶z⟶x dobiju i ostale dvije komponente pa je

rot𝐅=x^(FzyFyz)+y^(FxzFzx)+z^(FyxFxy).

Ovo se može zapisati kao determinanta

rot𝐅=|x^y^z^xyzFxFyFz|

što je analogno vektorskom produktu vektorskog operatora nabla i vektora polja

rot𝐅=×𝐅=(x^x+y^y+z^z)×(x^Fx+y^Fy+z^Fz).

Rotacija i Stokesov teorem

Za rotaciju vrijedi Stokesov teorem koji kaže da je tok rotacije vektorskog polja kroz bilo koju otvorenu plogu jednak cirkulaciji tog polja po rubu plohe, odnosno da je površinski integral rotacije polja po plohi jednak linijskom integralu polja po krivulji koja rubi tu plohu,[5]

SCrot𝐅d𝐒=C𝐅d𝐂.

Izrazi za rotaciju u drugim koordinatnim sustavima

rot𝐅=[1ρFzφFφz]ρ^+[FρzFzρ]φ^+[1ρρ(ρFφ)1ρFρφ]z^
rot𝐅=[1rsinϑϑ(Fφsinϑ)1rsinϑFϑφ]r^+[1rsinϑFrφ1rr(rFφ)]ϑ^+[1rr(rFϑ)1rFrϑ]φ^

Rotacija i algebarske operacije

Za vektorska polja u i v, skalar U, skalarnu funkcija f(U) i radij-vektor r vrijedi

  1. rot(u+v)=rotu+rotv
  2. rot(Uv)=Urotvv×gradU
  3. rot[f(U)v]=f(U)rotvv×fU'(U)gradU
  4. rotr=0
  5. rot(u×v)=udivvvdivu+(v)u(u)v
  6. grad(uv)=v×rotu+u×rotv+(v)u+(u)v
  7. div(u×v)=vrotuurotv


Primjeri

  • Rotor elektrostatskog polja točkastog naboja koje je prema Coulombovom zakonu dano s 𝐄(𝐫)=14πε0qr3𝐫:
rot𝐄=rot(14πε0qr3𝐫)=(2.)q4πε0r3rot𝐫𝐫×gradq4πε0r3=3q4πε0r4𝐫r×𝐫=0.

Ovaj rezultat zapravo je jedna od Maxwellovih jednadžbi, odnosno Maxwell-Faradayeva formula za rotaciju električnog polja kad se magnetsko polje, ako i postoji, ne mijenja u vremenu.

Datoteka:Brzina rot.png
Shematski prikaz uz rotaciju polja obodne brzine
v=ω×r=|x^y^z^ωxωyωzxyz|=x^(zωyyωz)+y^(xωzzωx)+z^(yωxxωy);
rotv=|x^y^z^xyzzωyyωzxωzzωxyωxxωy|=2ωxx^+2ωyy^+2ωzz^=2ω.

Odatle se mogu iščitati komponente kutne brzine ω=12rotv:

ωx=12(vzyvyz)
ωy=12(vxzvzx)
ωz=12(vyxvxy).

Kad bi se u tekućinu kojoj je rotacija vektorskog polja brzina jednaka rotv stavila nekakva kuglica grube površine kojoj vrtnja ovisi o brzini tekućine uz površinu, ta bi se kuglica okretala kutnom brzinom 12rotv.

Vektor brzine v je polarni vektor, a vektor rotv je aksijalni vektor. To vrijedi i općenito: rotor polarnog vektora je aksijalni vektor, a rotor aksijalnog vektora je polarni vektor.

Vezani pojmovi

Izvori

Predložak:Izvori