Gaussova lema

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Gaussova lema je teorem u elementarnoj teoriji brojeva koji daje uvjet za provjeru je li neki prirodni broj potpuni kvadrat.

Prvi se puta spominje u radovima velikog njemačkog matematičara Carla Friedricha Gaussa još 1808. godine kao treći dokaz Kvadratnog zakona reciprociteta.

Iskaz leme

Za proizvoljni neparni prosti broj p neka je a prirodni broj relativno prost s p.

Promotrimo skup S={a,2a,3a,...,p12a}. Isto tako, promotrimo skup S najmanjih pozitivnih ostataka modulo p koji daju elementi prvobitnog skupa S.

Neka je n broj elemenata skupa S koji su veći od p2.

Tada je (ap)=(1)n, gdje je (ap) Legendreov simbol.[1]

Dokaz

Označimo s r1,r2,...,rn elemente skupa S={a,2a,...,p12a} koji su veći od p2 te sa s1,s2,...,sk elemente skupa S koji su manji od p2. Očito je n+k=p12.

Kako su ri međusobno različiti,[2] slijedi da su i brojevi pri međusobno različiti. Uz to, vrijedi 0<pri<p2 za i=1,2,...,n.

Također, nijedan pri nije jednak nekom sj. Naime, ako ako je pri=sj, iz riαa(modp),sjβa(modp) bi slijedilo a(α+β)0(modp), što nije moguće.

Prema tome, brojevi pr1,pr2,...,prn te s1,s2,...,sk su svi međusobno različiti, ima ih p12 i elementi su skupa S={1,2,...,p12. Zato su to upravo brojevi 1,2,...,p12 u nekom poretku.

Množeći ih, dobivamo da je (p12)!(pr1)...(prn)s1...sk(modp), odnosno (p12)!(1)nap12(p12)!(modp) iz čega kraćenjem i korištenjem Eulerovog kriterija slijedi traženi rezultat.[3]

Veza s MFT

Intuicija i glavne ideje

Laički rečeno, Gaussova lema na dva načina računa umnožak a2a...(p1)2a. Ovaj umnožak nas podsjeća na nadaleko poznati Mali Fermatov teorem (MFT). I ova lema je u mnogočemu slična s njime, samo se u njoj dakle bavimo dvama načinima gledanja na jedan te isti skup S={a,2a,...,(p1)a}, odnosno na umnožak prve polovice njegovih elemenata, tj. elemente a,2a,...,p12a. Razlog tomu je što ćemo drugu polovicu (odnosno elemente p+12a,...,(p1)a) koristiti kao negacije elemenata iz prve polovice jer vrijedi kpk(modp) za svaki k. (1)

Pri tome ćemo također, na prirodan način, elemente razvrstati po tome jesu li njihovi ostatci pri dijeljenju s p veći ili manji od p2.

Dakle, jednostavno svojstvo (1) će nam omogućiti računanje na način drugačiji od načina korištenog u MFT iz čega ćemo komputacijom i Eulerovim kriterijom dobiti traženi rezultat.

Primjer

Uzmimo p=7,a=4.

Dakle, imamo skup S={1,2,3,4,5,6} te novonastali skup S={4,8,12,16,20,24}. Elementi od S redom daju ostatke 4,1,5,2,6,3 pri dijeljenju sa 7. Ovo nam je dobro poznato iz leme korištene u dokazu Eulerovog teorema.

Pri tome je, kako je već rečeno, 374,176,572(mod7). Zato ćemo promatrati samo prvu polovicu skupa S, tj. skup {4,8,12} jer je druga samo negacija prve modulo 7. Vidimo da ostatci koji daju ovi brojevi nisu posebno omeđeni, tj. neki su veći od 72, a neki su manji od tog broja.

Ako promotrimo neki ostatak r>72 (npr. 4) očito će njegova negacija, 7r (dakle 3) biti manja od p2 i pripadat će drugoj polovici skupa S.

No, evidentno taj 7r neće biti jednak nijednom elementu manjem od 72 u prvoj polovici skupa S. (Posve analogno ako promatramo brojeve manje od 72.)

Sada imamo r1=4,r2=5,s1=1.

Dakle, brojeva 7r1=3,7r2=2,s1=1 ima 712=3, međusobno su nekongruenti modulo 7 i daju iste ostatke kao 4,8,12 u nekom poretku.

(U formalnom dokazu je rečeno da brojevi pr1,pr2,...,prn,s1,s2,...,sk daju iste ostatke kao a,2a,...,p12a.)

Zato su dva umnoška iz formalnog dokaza jednaka iz čega se lako dobiva tvrdnja leme.

Izvori

Predložak:Izvori

  1. Andrej Dujella, Teorija brojeva, Školska knjiga, Zagreb, 2019.
  2. Obrazloženje ove tvrdnje ekvivalentno je dokazu leme u članku o Eulerovom teoremu
  3. Gauss' Lemma