Eulerov teorem

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Eulerov teorem je jedan od najvažnijih teorema u elementarnoj teoriji brojeva, a tvrdi da je aφ(n)1(modn), gdje je s φ(n) označena Eulerova funkcija, odnosno funkcija koja svakom prirodnom broju pridružuje broj prirodnih brojeva koji su manji ili jednaki s n i relativno prosti s n.[1]

Isto tako, teorem je blisko povezan s tzv. Malim Fermatovim teoremom, stavljajući n=p, za neki prosti broj p.

Dokaz

Prije samog dokaza iskazat ćemo i dokazati sljedeću lemu.

Lema. Neka je S skup svih relativno prostih brojeva s n u intervalu [1,n]. Možemo pisati S={k1,k2,...,kr}. Za skup S kažemo da je reducirani sustav ostataka modulo n.

Svi elementi skupa S={ak1,ak2,...,akr} za a,M(a,n)=1 su međusobno nekongruentni modulo n i daju ostatke kao elementi skupa S, pri dijeljenju s n, ali ne nužno u tom poretku.

Pretpostavimo da su neka dva elementa skupa S kongruenta modulo n, odnosno akiakj(modn) za ij. Tada očito na(kikj), no |kikj|<n, što je kontradikcija.

Sada ćemo dokazati drugi dio leme. Očito su svi elementi skupa S relativno prosti s n. Prema teoremu o dijeljenju s ostatkom možemo pisati aki=qn+r,q,r,0<r<n (*). Dokazujemo da mora vrijediti M(n,r)=1, čime je tvrdnja zapravo dokazana. Pretpostavimo suprotno, M(n,r)=d,d>1. Tada iz (*) slijedi dqn+r. Onda očito daki, a vrijedi M(ki,n)=1,i={1,2,...,r},M(a,n)=1. Dakle, d=1, čime je lema dokazana.[2]

Uočimo da ako prirodan broj m daje neki od ostataka iz skupa relativno prostih brojeva s n u intervalu [1,n] on nužno mora biti relativno prost s n. Naime, pomnožimo li bilo koji broj s l za koji je M(n,l)=d>1 njegov će ostatak biti djeljiv s d modulo n.

Koristeći ovu lemu nije teško dokazati Eulerov teorem. Označimo s P=k1k2...kr. Prema lemi, vrijedi bijekcija akikj(modn). Množeći svih r kongruencija dobivamo arPP(modn). Budući da je M(n,P)=1 i r=φ(n), slijedi aφ(n)1(modn), što je i trebalo dokazati.

Kongruentnost relativno prostih brojeva

Iskazat ćemo i dokazati jedno jednostavno, ali važno svojstvo relativno prostih brojeva.

Neka je S skup svih relativno prostih brojeva s brojem n u intervalu [1,n]. Ako je (a,n)=1, tada je ax(modn), gdje je xS.

(Uočimo da tada očigledno vrijedi i nx(moda),xS gdje je S skup svih relativno prostih brojeva s a u [1,a].)

Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da je ay(modn),(y,n)=d>1 uz y{1,2,...,n1}. No, onda očito (prema Teoremu o dijeljenju s ostatkom) postoji q takav da je a=qn+y. Kako d|y,n iz posljednje jednadžbe slijedi d|a, što povlači d=1. Uočimo da su onda i brojevi ...,a+n,a,...,y,yn,... svi redom relativno prosti s n.

Drugim riječima, broj a relativno prost s n>1 daje ostatak, akn,k pri dijeljenju s n koji je jedan od relativno prostih brojeva s n u [1,n].

Primjeri

Od broja a>n oduzimat ćemo n onoliko puta dok ne dobijemo broj u intervalu [0,n1). (Time bismo eventualno mogli dobiti 0, ali samo ako je a višekratnik od n.)

Uzmimo n=30, a=123. Očito je (30,123)=3 pa će biti 12312330123230(mod30) i tako sve do 1233(mod30).

S druge strane, uzmimo b=127. Očito je (30,127)=1 te vrijedi 127127430(mod30) pa je zaista 1277(mod30), a 7 i 30 su relativno prosti.

Uočimo da se ovo lako vidi iz Euklidova algoritma.

Slučaj kada je a=p1

Brojevi p1,p su relativno prosti za svaki prosti broj p. Naime, pretpostavimo da d|p,d|p1,d>1. No, tada d|p(p1)=1, kontradikcija. (Ovo vrijedi za bilo koja dva uzastopna prirodna broja.)

Prema Eulerovom teoremu sada slijedi da je (p1)p11(modp).

Izvori

Predložak:Izvori

  1. Predložak:Citiranje knjige
  2. Posjetiti stranicu mathlesstraveled.com na ovu temu