Aksiomi Kolmogorova

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Aksiomi Kolmogorova ili aksiomi vjerojatnosti temelj su suvremene teorije vjerojatnosti koje je uveo čuveni ruski matematičar Andrej Kolmogorov u svojim radovima 1933. godine.[1]

Prvi opis ovih aksioma može se naći u knjizi Opća teorija mjere i teorija vjerojatnosti iz 1929. Četiri godine kasnije, 1933., Kolmogorov je svoje aksiome formalno uveo u djelu Osnove teorije vjerojatnosti.[2]

Aksiomi

Neka je (Ω,) izmjeriv prostor. Funkcija P: jest vjerojatnost (na Ω, na ) ako vrijedi:

  • P(A)0 za svaki događaj A (nenegativnost vjerojatnosti),
  • P(Ω)=1 (normiranost vjerojatnosti),
  • Ai(i) i AiAj= za ij povlači P(i=1Ai)=i=1P(Ai) (σ-aditivnost ili prebrojiva aditivnost vjerojatnosti).

Uređena trojka (Ω,,P) gdje je σ-algebra na nepraznom skupu Ω i P vjerojatnost na , zove se vjerojatnosni prostor. Elemente σ-algebre zovemo događaji, a za A broj P(A) zovemo vjerojatnost događaja A.[3]

Posljedice

Iz Kolmogorovljevih aksioma slijedi niz korisnih svojstava vjerojatnosti. Dokazi ovih svojstava dobro ilustriraju moć trećega aksioma.

Monotonost vjerojatnosti

akoABtadaP(A)P(B).

Ako je A podskup od B, tada je vjerojatnost od A manja ili jednaka od vjerojatnosti od B.

Dokaz monotonosti vjerojatnosti

Neka su E1=A i E2=BA, gdje je AB i Ei= za i3. Iz svojstava praznoga skupa (), lako se vidi da su Ei u parovima disjunktni i E1E2=B. Dakle, iz trećega aksioma slijedi da je

P(A)+P(BA)+i=3P(Ei)=P(B).

Po prvome aksiomu, lijeva strana jednakosti je niz nenegativnih realnih brojeva, a kako teži u P(B) slijedi P(A)P(B) i P()=0.

Vjerojatnost praznog skupa

P()=0.

Često, nije jedini događaj s vjerojatnošću  0.

Dokaz vjerojatnosti praznog skupa

P()=P() jer je =,

P()+P()=P() koristeći treći aksiom na lijevoj strani jednakosti i uzevši u obzir da je disjunktan sa samim sobom dobije se

P()=0 oduzimanjem P() od obje strane jednadžbe.

Pravilo komplementa

P(Ac)=P(ΩA)=1P(A)

Dokaz pravila komplementa

Kako su A i Ac međusobno isključivi i kako je AAc=Ω:

P(AAc)=P(A)+P(Ac) (po trećemu aksiomu)

i, P(AAc)=P(Ω)=1 (po drugome aksiomu)

P(A)+P(Ac)=1 pa je konačno P(Ac)=1P(A).

Izvori

Predložak:Izvori

  1. Kolmogorovljevi aksiomi
  2. Foundations of the theory of probability
  3. Nikola Sarapa, Teorija vjerojatnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1992.