Graf funkcije

Izvor: testwiki
Inačica 1427 od 20. travnja 2023. u 00:43 koju je unio imported>Ivi104 (dopuna)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Graf funkcije f(x) = x4 − 4x na intervalu [-2,+3]. Također su prikazana i dva realna rješenja i globalni minimum na istom intervalu.

U matematici, graf funkcije f je skup svih uređenih parova (x, f(x)). Ako je ulazna funkcija x skalarna, njezin graf (krivulja) ima dvije dimenzije. Ako je zavisna varijabla x uređeni par (x1, x2) realnih brojeva, graf (površina) je skup svih uređenih trojki (x1, x2, f(x1, x2)).

U znanosti, inženjerstvu, tehnologiji, financijama i drugim područjima, grafovi se koriste za različite svrhe. U najjednostavnijem slučaju jedna se varijabla grafički prikazuje kao funkcija druge varijable, obično pomoću pravokutnih osi.

U poljima moderne matematike, poput teorije skupova, funkcija i njezin graf označavaju isti koncept.[1]

Vrste grafova

Ovisno o najvećoj potenciji nepoznanice, postoji više vrsta grafova:

Objašnjenje grafa linearne funkcije.
Prikaz osječka pravca na objema koordinatnim osima

Linearna funkcija

Funkciju f:RR zadanu formulom f(x)=kx+l, zovemo linearna funkcija, a graf joj iskazujemo pravcem. Varijabla l označava sjecište grafa s y-osi, dok varijabla k izražava nagib pravca. Nagib k može se izračunati kao ΔyΔxili kao tangens kuta pravca nad x-osi. Derivacija linearne funkcije iskazana je njenim nagibom.

Kvadratna funkcija

Ako pak funkcija ima oblik f(x)=ax2+bx+c, zovemo ju kvadratna funkcija. Ako je funkcija oblika f(x)=x2(ax2+b)+c, odnosno jednostavnije, f(x)=ax4+bx2+c, tad se naziva bikvadratna funkcija. Funkcije ovog oblika su parabole, čija realna rješenja (nultočkePredložak:Efn) x1 i x2 nakon izjednačavanja s nulom daju odsječke grafa na x-osi, sukladno formuli 1x2=b±b24ac2a. Tjeme kvadratne funkcije možemo dobiti općom formulom (x0=x1+x22,f(x0)), ili jednostavnije (b2a,4acb24a), gdje su a, b i c koeficijenti kvadratne funkcije. Ako je varijabla a pozitivna, funkcija prvo pada pa raste, a ako je negativna događa se obrnuto. S obzirom na to da je najveća potencija funkcije parna (2), funkcija počinje i završava na istoj "strani" grafa. Derivacija kvadratne funkcije je pravac 2ax+b.

Diskriminanta funkcije

Diskriminanta je vrijednost opisana formulom D=b24ac, gdje su a, b i c koeficijenti kvadratne jednadžbe, koja nam govori koliko rješenja ima određena kvadratna jednadžba. Ako je vrijednost diskriminante veća od nule, funkcija tad dodiruje x-os u barem dvije točke, a njezina jednadžba ima dva realna rješenja. Ako je D=0, tjeme funkcije leži na x-osi (dodiruje x-os u jednoj točki), a njezina jednadžba ima jedno realno i jedno kompleksno rješenje. Ako je diskriminanta manja od nule, funkcija ne dodiruje x-os, i ima dva kompleksna rješenja.

Funkcije višeg reda

Predložak:GlavniFunkcija oblika f(x)=anxn+an1xn1+...+a2x2+a1x+a0 naziva se polinom n-tog reda/stupnja. Svaki se takav polinom može napisati u obliku produkta: f(x)=an(xx1)(xx1)(xx2)...(xxn), gdje su x1, x2, ... xn sva rješenja jednadžbe f(x)=0. Racionalna funkcija zadana je formulom f(x)=g(x)h(x), gdje su g i h polinomi (h ne smije biti nula).

Eksponencijalna funkcija

Predložak:Glavni

Logaritamska funkcija

Predložak:Glavni

Trigonometrijska funkcija

Predložak:Glavni

Oblici jednadžbe funkcije

Eksplicitni

Grafički prikaz pravca eksplicitne jednadžbe y=ax+b i njegovih odsječaka na osima x i y.

Eksplicitna jednadžba funkcije ima oblik y=ax+b, gdje je a nagib pravca, dok je b odsječak pravca na y-osi.

Implicitni

Implicitna jednadžba funkcije ima oblik Ax+By+C = 0 i opisuje implicitnu funkciju, koja u odnos stavlja nezavisnu varijablu x i ovisnu (implicitnu) varijablu y. Primjerice, jednadžba jedinične kružnice x2+y21=0 definira y kao implicitnu funkciju varijable x ako je 1x1, a y je ograničen na ne-negativne vrijednosti.

Inverzne funkcije se često zapisuju u implicitnom obliku jer nije moguće sve inverzne funkcije napisati eksplicitno.

Algebarske funkcije su funkcije koje zadovoljavaju polinomnu jednadžbu čiji su koeficijenti također polinomi. Često se zbog lakoće i kratkoće zapisa iste zapisuju u implicitnom obliku. Gornja jednadžba jedinične kružnice je algebarska jednadžba. Ona se može eksplicitno zapisati kao y=±1x2, što vrijedi i za sve jednadžbe drugog, trećeg i četvrtog stupnja, no ne uvijek i za jednadžbe petog i viših stupnjeva. Primjerice, jednadžbu petog stupnja y5+2y47y3+3y26yx=0 nije moguće zapisati u eksplicitnom obliku.

S obzirom da implicitne jednadžbe često imaju više rješenja (broj rješenja odgovara stupnju funkcije, odnosno najvišoj potenciji), često je nužno postaviti ograničenja na dozvoljene nultočke grafova i domenu funkcije.

Implicitna jednadžba Ax+By+C=0 može se pretvoriti u eksplicitni oblik y=ax+b gdje je a=AB I b=CB, odnosno y=ABxCB.

Segmentni

Segmentna jednadžba funkcije direktno prikazuje odsječke (segmente) na y-osi i x-osi. Općeniti oblik zapisuje se kao xm+yn=1 gdje je m odsječak na y-osi, a n odsječak na x-osi . Iz eksplicitno zapisane jednadžbe y=ax+b može se dobiti da je m=ba i n=b, odnosno yb+xba=1.

Eksponencijalni

Postupak skiciranja

Bilješke

Predložak:Notelist

Izvori

Predložak:Reflist

Vanjske poveznice