Oganeson

Dobiva se fuzijom: $$\genfrac{}{}{0ex}{}{249}{98}\mathrm{C}\mathrm{f}+\genfrac{}{}{0ex}{}{48}{20}\mathrm{C}\mathrm{a}\to \genfrac{}{}{0ex}{}{294}{118}\mathrm{O}\mathrm{g}+3\mathrm{n}$$

Povijest

Krajem 1998. poljski fizičar Robert Smolańczuk objavio je izračune o fuziji atomskih jezgri prema sintezi superteških atoma, uključujući oganeson. Njegovi izračuni sugeriraju da bi moglo biti moguće napraviti element 118 spajanjem olova s ​​kriptonom pod pažljivo kontroliranim uvjetima, te da bi vjerojatnost fuzije (udarni presjek) te reakcije bila blizu reakcije olova i kroma koja je proizvela element 106, siborgij. To je proturječilo predviđanjima da presjeci za reakcije s olovom ili bizmutom bi ciljeve eksponencijalno smanjivalo kako se atomski broj rezultirajućih elemenata povećavao.

Godine 1999. istraživači u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Berkeley iskoristili su ta predviđanja i najavili otkriće elemenata 118 i 116 u radu objavljenom u Physical Review Letters, i vrlo brzo nakon što su rezultati objavljeni u Scienceu. Istraživači su izvijestili da su izveli reakciju $$\genfrac{}{}{0ex}{}{208}{82}\mathrm{P}\mathrm{b}+\genfrac{}{}{0ex}{}{86}{36}\mathrm{K}\mathrm{r}\to \genfrac{}{}{0ex}{}{293}{118}\mathrm{O}\mathrm{g}+\mathrm{n}$$ Godine 2001. objavili su povlačenje rada nakon što istraživači u drugim laboratorijima i samom LBNL-u nisu mogli ponoviti rezultate. U lipnju 2002. direktor laboratorija objavio je da se izvorna tvrdnja o otkriću ova dva elementa temeljila na podacima koje je izmislio glavni autor Victor Ninov. Noviji eksperimentalni rezultati i teorijska predviđanja potvrdili su eksponencijalno smanjenje presjeka s olovnim i bizmutnim metama kako se atomski broj rezultirajućeg nuklida povećava.