Normala

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Normala na površinu

Normala je najopćenitije pravac ili vektor koji je okomit na objekt o kojem se govori (npr. normala na krivulju, normala na površinu i sl.).

Normala na krivulju

Normala na krivulju y=f(x) u točki x0 predstavlja pravac koji prolazi kroz točku (x0,f(x0)) i okomit je na tangentu krivulje u toj točki. Budući da je interpretacija prve derivacije funkcije koeficijent smjera pravca, od. tangente, to je jednadžba normale

yf(x0)=1f(x0)(xx0),

uz pretpostavku da prva derivacija ne iščezaje u točki x0, tj. (f(x0)0).

Ako je f(x0)=0, tada je jednadžba normale x=x0, tj. normala je očito paralelna s y-osi.

Vektor normale je vektor koji leži na prethodno definiranom pravcu – normali. Pod pojmom normala, dakle, nekad razumijevamo prethodno definirani pravac, a nekad vektor koji leži na tom pravcu. Vektor normale po dogovoru najčešće gleda „van” krivulje.

Normala na površinu

Vektorsko polje normala na površinu

Vektor normale na površinu u točki T je vektor okomit na tangencijalnu ravninu površine u točki T. U slučaju ravne površine, očito je to vektor okomit na samu tu ravninu, i dan je vektorskim produktom bilo kojih dvaju vektora koja leže u ravnini. Ravnina, dakle, može imati normalu u dva smjera.

Normala na opću površinu, parametriziranu sustavom krivolinijskih koordinata 𝐱(s,t), gdje su s i t realne varijable, dana je vektorskim umnoškom parcijalnih derivacija po respektivnim koordinatama:

𝐱s×𝐱t.

Normala na opću površinu, zadanu implicitno jednadžbom

f(x,y,z)=0,

u točki T=(x,y,z) dana je gradijentom:

f(x,y,z).

Iznimke

Ako određena površina u nekoj točki nema definiranu tangencijalnu ravninu, onda tu nema definiranu ni normalu. Tako, npr., valjak nema definiranu normalu na spoju plašta i dna, stožac nema normale u vrhu; u dvije dimenzije, funkcija f(x)=|x| nema definiranu normalu u ishodištu.

Jedinstvenost

Već smo kod normale na krivulju mogli nazreti da normala nema jedinstven smjer – vektor normale na pravac već ima dva moguća smjera. Za orijentiranu površinu, normala se određuje pravilom desne ruke, tj., rečeno intuitivno, „gleda prema van”.

Vanjske poveznice