Nilsko crvena
Predložak:Infookvir kemijski spoj
Nilska crvena (također poznata i kao nilsko plavi oksazon) lipidno je bojilo koje unutarstanične kapljice lipida boja žutom bojom. U većini polarnih otapala nilska crvena neće fluorescirati; međutim, kada je u okruženju bogatom lipidima može biti snažno fluorescentna, s različitim bojilima od tamnocrvene (za lipidne polarne membrane) do jake emisije žutog zlata (za neutralne lipide u unutarstaničnim spremnicima). Boja je visoko solvatokromna (različito se boji u različitim otapalima) i njena valna duljina emisije i pobude pomiče se ovisno o polaritetu otapala.[1] i u polarnim medijima teško da će uopće fluorescirati.[2] Nilska crvena ima primjenu u biologiji stanica, gdje se može koristiti kao membranska boja koja se lako može prokazati pomoću epifluorescentnog mikroskopa s valnim duljinama pobude i emisije obično podijeljenim s crvenim fluorescentnim proteinom. Nilska crvena boja također se koristi kao dio osjetljivog postupka otkrivanja mikroplastike u boci.[3][4] Uz to, nilska crvena je izvanredno bojilo za izradu membrane za različite senzore koji otkrivaju promjene u okolišu, poput okusa, plina, pH, i tako dalje.[5]
Oksazini
Oksazini su heterociklički spojevi koji sadrže jedan kisikov i jedan dušikov atom u dvostruko nezasićenom šesteročlanom prstenu. Izomeri postoje ovisno o relativnom položaju atoma i relativnom položaju dvostrukih kemijskih veza. Derivati se nazivaju isto oksazini; primjeri uključuju ifosfamid i morfolin (tetrahidro-1,4-oksazin). Tržišno dostupan dihidro-1,3-oksazin je reagens u Meyersovoj sintezi aldehida. Fluorescentna bojila poput nilske crvene i nilsko plave temelje se na aromatskom benzofenoksazinu. Cinabarin i cinabarska kiselina dva su prirodna dioksazina koja se dobivaju biorazgradnjom triptofana.[6]
Oksazinska bojila
Oksazinska bojila sadrže kao kromofor fenoksazonijsku grupu često kondenziranu s aromatskim sistemima. Stabilizacija rezonantnih kinonoidnih oblika, u kojima se ta bojila kao soli s jakim kiselinama nalaze, povećava se prisutnošću auksokromnih skupina (—N < i —OH) u m-položaju prema kisiku, odnosno u p-položaju prema dušiku. Važnost ima danas još samo mala grupa dioksazinskih bojila, u kojima su dva oksazinska sistema kondenzirana. To su briljantna, vrlo postojana bojila za direktno bojenje pamuka i vune. Primjer za njih je Siriuslichtblau FF2GL, C.I. 51300, koji se priprema kondenzacijom p-aminodifenilamin-o-sulfonske kiseline s tetraklor-p-benzokinonom (kloranilom) u vodenoj otopini uz magnezijev oksid i zatim ciklizacijom tako dobivenog intermedijarnog produkta s pomoću oleuma.[7]
Slike
|
Izvori
Vanjske poveznice
- ↑ Predložak:Cite journal
- ↑ Predložak:Cite journal
- ↑ Predložak:Cite news
- ↑ Predložak:Cite journal
- ↑ Predložak:Cite journal
- ↑ Stone, Trevor W.; Stoy, Nicholas; Darlington, L. Gail "An expanding range of targets for kynurenine metabolites of tryptophan" Trends in Pharmacological Sciences 2013, volume 34, pp. 136-143.
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.