Lagrangeov teorem (teorija brojeva)

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lagrangeov teorem je jedan od najvažnijih teorema u teoriji brojeva, a kaže da ako je p prost broj i P(x) polinom stupnja n s cjelobrojnim koeficijentima, koji nisu svi djeljivi s p, tada kongruencija P(x)0(modp) ima najviše n rješenja modulo p.

Teorem je nazvan prema talijanskom matematičaru i astronomu Lagrangeu.

Korisna lema

Dokazat ćemo lemu koja će se pokazati korisnom pri dokazivanju Lagrangeovog teorema.

Neka su dakle a i n prirodni brojevi. Ako je M(a,n)=1, tada kongruencija axb(modn) ima jedinstveno rješenje modulo n, tj. ako je S={a1,a2,...,an} potpuni sustav ostataka modulo n tada postoji jedinstveni aiS takav da je xai(modn) rješenje polazne kongruencije.

Dokaz. Kako su a,n relativno prosti, prema Bézoutovom identitetu slijedi da postoje cijeli brojevi k,l za koje vrijedi ak+nl=1, odakle je akb+nkb=b. Očito, akbb(modn) pa je x=kb rješenje polazne kongruencije.

Neka su sada x1,x2 dva rješenja polazne kongruencije. Dokažimo da su ova rješenja međusobno kongruentna modulo n. Naime, kako je ax1b(modn) i ax2b(modn), dobivamo ax1ax2(modn).

Lagano slijedi x1x2(modn), što je i trebalo pokazati.

Dokaz

Dokaz provodimo indukcijom po stupnju polinoma P(x). Ako je stupanj promatranog polinoma jednak 1, tvrdnja teorema vrijedi zbog gore dokazane leme.

Pretpostavimo kako tvrdnja vrijedi za polinome stupnja manjeg od n te neka je P(x) polinom stupnja n.

Najprije, ako kongruencija P(x)0(modp) nema rješenja, tada nemamo što dokazivati. Nasuprot, pretpostavimo kako je P(x0)0(modp), za neki cijeli broj x0 te neka je P(x)=anxn+an1xn1+...+a1x+a0, gdje su a0,a1,...,an. Odatle je P(x)P(x)P(x0)(modp), tj. P(x)an(xnx0n)+an1(xn1x0n1)+...+a1(xx0)(modp).

Kako za k vrijedi xkx0k=(xx0)(xk1+xk2x0+...+xx0k2+x0k1), desnu stranu prethodne kongruencije možemo zapisati u obliku (xx0)Q(x), gdje je Q(x) polinom stupnja n1 s cjelobrojnim koeficijentima. Kako je p prost broj, kongruencija P(x)0(modp) pokazuje kako je xx00(modp) ili Q(x)0(modp).

Prema pretpostavci indukcije, kongruencija Q(x)0(modp) ima najviše n1 pa kongruencija P(x)0(modp) ima najviše n rješenja (dakle x0 i rješenja kongruencije Q(x)0(modp)), što je i trebalo dokazati.[1]

Izvori

Predložak:Izvori

  1. [1] Ivan Matić, Uvod u teoriju brojeva, Osijek, 2014., str. 27