Fermatov teorem o stacionarnim točkama

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Fermatov teorem o stacionarnim točkama je jedan od temeljnih teorema diferencijalnog računa, a često se koristi pri nalaženju ekstrema funkcije.

Njegov iskaz kaže da ako realna funkcija f poprima u x0 lokalni ekstrem i ako f ima derivaciju u toj točki, tada je f(x0)=0.[1]

Teorem je dobio ime po proslavljenom francuskom matematičaru, Pierru de Fermatu koji se među prvima bavio proučavanjem ekstrema realnih funkcija.

Intuitvno govoreći, teorem daje nužan uvjet da bi neka vrijednost bila lokalni ekstrem.

Naime, ako je f(x0) lokalni ekstrem, očito je da onda lokalno lijevo od x0 funkcija f treba prvo rasti pa lokalno desno od x0 padati (ako je f(x0) lokalni maksimum) ili obrnuto, prvo padati pa rasti (ako je f(x0) lokalni minimum). Kada ovome ne bi bilo tako, onda f(x0) ne bi bio lokalni ekstrem.

No, teorem kaže da između padanja i rasta (i obrnuto), funkcija treba stagnirati, kako bi njen daljnji tijek bio moguć.

Dokaz

Prema pretpostavci, funkcija f ima derivaciju u točki x0 pa postoji limΔx0f(x0+Δx)f(x0)h gdje smo za xx0 označili Δx=xx0.

Pretpostavimo sada da f ima maksimum u x0. Dakle, onda lijevo od točke x0 vrijedi f(x)<f(x0) za x<x0.

Prema tome, vrijedi f(x0+Δx)f(x0)Δx=f(x)f(x0)xx0>0.

Kada xx0 slijeva, ovaj kvocijent teži k derivaciji u točki x0 pa je f(x0)0.

Desno od točke x0 vrijedi f(x)<f(x0),x>x0 pa je f(x0+Δx)f(x0)Δx=f(x)f(x0)xx0<0.

Kada xx0 slično dobivamo f(x0)0.

Zato mora biti f(x0)=0, što je i trebalo dokazati.[2]

Izvori

Predložak:Izvori

  1. Appendix A.4 : Proofs Of Derivative Applications Facts
  2. Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 4, za prirodoslovno-matematičke gimnazije, Element, Zagreb, 2015.