Baza (linearna algebra)

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Baza nekog vektorskog prostora V nad poljem K je uređeni skup međusobno linearno nezavisnih i nenul vektora e={e1,e2,...,en}, čijim se linearnim kombinacijama mogu jednoznačno predstaviti svi ostali vektori iz V. Neka je a jedan takav vektor. Vrijedi:

a=α1e1+α2e2++αnen,αiK

Odavde slijedi da je ovakav skup također i minimalan, tj. da ne postoji neki drugi skup vektora f={f1,f2,...,fm}, takav da je m<n koji bi također bio baza.

Ako bi pretpostavili da takav skup vektora f postoji, tada bi se svaki od m vektora fi mogao prikazati kao linearna kombinacija n vektora iz skupa e, odnosno

fi=α1e1+α2e2++αnen,i=1,...,m

Rješavanjem tog sustava m jednadžbi s n nepoznanica, pri čemu je broj jednadžbi manji od broja nepoznanica, daje parametarska rješenja, što znači da se vektor fi ne može jednoznačno prikazati pomoću vektora iz skupa e. To je pak u kontradikciji s pretpostavkom da je skup e baza, pa početna pretpostavka da postoji traženi skup f nije točna.

Kako se u vektorskom prostoru dimenzije n može predstaviti n linearno nezavisnih vektora, njegovu bazu mora činiti najmanje n vektora, što zajedno s gornjim zaključkom o minimalnosti baze daje da baza n-dimenzionog vektorskog prostora V ima točno n vektora.

Kanonska baza

Jedna od baza n-dimenzionog vektorskog prostora V se može definirati na sljedeći način:

e:={ei=(0,,0i1,1,0,,0ni),i=1,,n}

Ova se baza naziva kanonskom bazom tog prostora, a po definiciji je ortonormirana.

Vidjeti također

Predložak:Mrva-mat