Apsolutna magnituda

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

U astronomiji, apsolutna magnituda je prividna magnituda, m, koju bi astronomski objekt imao da je na nekoj dogovorenoj standardnoj udaljenosti. Apsolutna magnituda omogućuje da se međusobno usporedi pravi sjaj različitih objekata neovisno o tome koliko su udaljeni.

Apsolutna magnituda koristi isti princio kao i prividna magnituda - razlika u sjaju od jedne magnitude znači omjer sjaja od ~2.512 (=100,4). Također, kao i prividna magnituda i apsolutna je magnituda broj koji ima to manju vrijednost što je objekt sjajniji, a to veću vrijednost što je objekt slabijega sjaja. Razlika u sjaju od 5 magnituda znači omjer u sjaju od točno 100. Mliječni Put, na primjer, ima apsolutnu magnitudu od oko -20,5, što znači da je kvazar s apsolutnom magnitudom od -25,5 točno 100 puta sjajniji od naše galaksije. Kad bi naša galaktika i taj kvazar bili jednako udaljeni od Zemlje, kvazar bismo na nebu vidjeli 100 puta sjajniji.

Apsolutna magnituda za zvijezde i galaktike (M)

Apsolutna magnituda, M, zvijezde ili galaktike je prividna magnituda koju bi imale da su 10 parseka udaljene; apsolutna magnituda planeta (ili drugog tijela Sunčevog sustava) je prividna magnituda koju bi imalo da je 1 astronomsku jedinicu udaljeno i od Sunca i od Zemlje. Apsolutna magnituda Sunca je +4,83 u V traci (žuta) i +5,48 u B traci (plava).

Predložak:SectionStub Predložak:Prijevod, zakomentirano

Proračun

Predložak:SectionStub Predložak:Prijevod, zakomentirano

Primjer

Predložak:SectionStub Predložak:Prijevod, zakomentirano

Prividna magnituda

Predložak:SectionStub Predložak:Prijevod, zakomentirano

Apsolutna magnituda za planete (H)

Za planete, komete, asteroide i druga tijela Sunčevog sustava, definicija apsolutne magnitude je nešto drukčija nego za tijela dubokog svemira. Razlika je, zapravo, jedino u standardnoj udaljenosti za koju se računa prividni sjaj objekta.

Za tijela Sunčevog sustava, apsolutna magnituda se definira kao prividna magnituda koju bi objekt imao da se nalazi na udaljenosti od 1 astronomske jedinice (1 AJ) i od Sunca i od Zemlje, pri faznom kutu od 0°.

Za spomenute zadane udaljenosti (1 AJ), Sunce, Zemlja i objekt tvore jednakostraničan trokut, pa fazni kut nikako ne može biti nula, no ovakva je formulacija zgodna za računanje. Fazni kut od 0° znači da se sa Zemlje vidi ona strana nebeskog tijela koja je obasjana Suncem.

Proračun

Formula za H: (apsolutna magnituda)

H=mSunce5log10ard0

pri čemu je:

  • mSunce - prividna magnituda Sunca na udaljenosti od 1 AJ (i iznosi -26,73)
  • a - geometrijski albedo tijela (broj između 0 i 1)
  • r - promjer tijela
  • d0 1 AJ (~149,6 milijuna km).

Primjer

Mjesec:

  • aMjesec = 0,12
  • rMjesec = 3476/2 km = 1738 km
HMjesec=mSunce5log10aMjesecrMjesecd0=+0,25

Prividna magnituda

Apsolutna magnituda se može koristiti i kod proračuna prividne magnitude tijela u raznim uvjetima.

m=H+2,5log10(dBS2dBO2p(χ)d04)

gdje je

  • d0 = 1 AJ
  • χ je fazni kut, kut između pravaca Sunce-tijelo i Sunce-promatrač

Po zakonu cosinusa, slijedi:

cosχ=dBO2+dBS2dOS22dBOdBS

p(χ) je fazni integral (integriranje reflektirane svjetlosti; broj između 0 do 1)

Primjer:

p(χ)=23((1χπ)cosχ+(1/π)sinχ)

Difuzna sfera u punoj fazi reflektira 2/3 svjetla u odnosu na difuzni disk istog promjera
Udaljenosti:
dBO - udaljenost od promatrača do tijela
dBS - udaljenost od Sunca do tijela
dOS - udaljenost od promatrača do Sunca

Primjer

Mjesec

HMjesec = +0,25
dOS = dBS = 1 AJ
dBO = 384,5 Mm = 2,57 mau
Koliko je sjaja pun Mjesec gledan sa Zemlje?
Pun Mjesec: χ = 0, (p(χ) ≈ 2/3)
mMjesec=0,25+2,5log10(320,002572)=12,26
(Stvarni podatak: -12,7) Pun Mjesec reflektira 30% više svjetla u punoj fazi nego što to predviđa model savršenog difuznog reflektora
Četvrt (pola Mjeseca obasjano Suncem): χ = 90°, p(χ)23π (uz pretpostavku difuznog reflektora)
mMjesec=0,25+2,5log10(3π20,002572)=11,02
(Stvarni podatak: oko -11.0) Model difuznog reflektora je bolja aproksimacija za manje faze.

Poveznice

Vanjske poveznice

Predložak:Mrva-astro