Bernoullijeva nejednakost

Izvor: testwiki
Inačica 1802 od 4. travnja 2024. u 14:32 koju je unio imported>Šaholjubac (Dokazi)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bernoullijeva nejednakost je nejednakost nazvana po Jacobu Bernoulliju koja služi za aproksimaciju potenciranja 1 + x. Također, ova se nejednakost često koristi za dokazivanje drugih nejednakosti u realnoj analizi.

Ona glasi ovako: za svaki prirodni broj n i svaki realni broj h>1 vrijedi (1+h)n1+nh. Jednakost vrijedi samo kada je n=1 ili h=0. Uočimo da za paran broj n nejednakost ima rješenja za svaki realni h.

Jacob Bernoulli ju je prvi objavio u svojem djelu “Positiones Arithmeticae de Seriebus Infinitis” (Basel, 1689.).

Dokazi

Dokaz matematičkom indukcijom

Nejednakost se najčešće dokazuje metodom matematičke indukcije pa ćemo ga ovdje navesti. Za n=1 tvrdnja očito vrijedi. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki k. Onda je prema pretpostavci (1+h)k+1=(1+h)k(1+h)(1+kh)(1+h). No, desna strana nejednakosti je jednaka 1+kh+h+kh21+(k+1)h (jer je h>1) pa prema tome tvrdnja vrijedi i za k+1 čime je ovaj teorem dokazan.

Dokaz binomnim teoremom

Nejednakost se za h0 također može dokazati jednostavno koristeći binomni poučak. Dakle, iz binomnog poučka slijedi (1+h)n=(n0)1+(n1)h+(n2)h2+...+(nn)hn što je jednako 1+nh+(n2)h2+...+hn. Očito je (n2)h2+...+hn0 pa je konačno (1+h)n1+nh.

Dokaz pomoću derivacije

Dokazujemo Bernoullijevu nejednakost elementarnim diferencijalnim računom.

Neka je f(h)=(1+h)n1nh. Očito je f(0)=0. Isto tako vrijedi f(n)=n(1+n)n1n>0 pa je funkcija f rastuća te je f(h)>f(0)=0, što je i trebalo dokazati.[1]

Primjene

Bernoullijevom nejednakošću može se dokazati korisna nejednakost 1xex. Naime, vrijedi ex=limn(1+xn)n1+x.

Ova se nejednakost može pokazati i direktno. Neka je f: funkcija definirana s f(x)=ex+x+1. Tada je derivacija funkcije f jednaka f(x)=ex+1. Za svaki x>0 je ex1 pa je f(x)0,x>0. Dakle, funkcija f raste na intervalu (0,+) pa kako je neprekidna u točki x=0 slijedi f(x)f(0)=0 za svaki x>0, odnosno ex+x10, što je i trebalo pokazati.

Izvori

Predložak:Izvori

  1. Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 4, udžbenik matematike za 4. razred prirodoslovno-matematičke gimnazije, Element, Zagreb, 2015.