Fibonaccijev broj: razlika između inačica

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
 
(Nema razlike inačica)

Posljednja izmjena od 14. prosinca 2023. u 17:17

Fibonaccijevi brojevi oblikuju niz definiran sljedećom rekurzivnom relacijom:

F(n):={0ako je n=0;1ako je n=1;Fn1+Fn2ako je n>1.

Dakle, nakon dvije početne vrijedosti, svaki sljedeći broj je zbroj dvaju prethodnika. Primjerice, 2+3 dat će 5, 3+5 dat će 8, itd.

Prvi Fibonaccijevi brojevi, također označeni kao Fn, za n=0,1,2,... su redom 1,1,2,3,5,8,13,21,...

Treba napomenuti da Fibonaccijev niz ipak može početi i s F1=1 umjesto s F0=0, no to često nije bitno u konkretnim razmatranjima svojstava tog niza.

Popločanje s kvadratima čije su stranice po duljini sukcesivni Fibonaccijevi brojevi
Fibonaccijeva spirala, stvorena iscrtavanjem lukova koji spajaju suprotne kutove kvadrata u Fibonaccijevom popločanju prikazanom gore – vidjeti zlatna spirala.

Fibonaccijevi brojevi su imenovani po Leonardu od Pise, poznatom kao Fibonacci, iako su ranije opisani u Indiji.[1][2]

Osnovna svojstva

Svojstva vezana uz djeljivost

  • Svaka dva uzastopna Fibonaccijeva broja su relativno prosta. Dokažimo to. Pretpostavimo da je M(Fn1,Fn)=d. No, onda je d|FnFn1=Fn2. Analogno, d|Fn3,Fn4,...,F1=1 što povlači d=1.
  • Vrijedi
Fn|Fkn,k.

Ovo se svojstvo lako pokaže indukcijom. Za k=1, tvrdnja je očita. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki k. Uočimo sada da je Fk+1n=Fkn+n, tj. F(k+1)n=Fkn1Fn+FknFn+1 (vidjeti vezu s Morseovim kodom). Kako Fn|Fkn iz gornje jednakosti slijedi Fn|F(k+1)n, čime je tvrdnja dokazana.

  • Vrijedi:
M(Fm,Fn)=FM(m,n).

Neka je M(m,n)=d. Kako, prema gornjoj jednakosti Fd|Fm,Fn. (Jer su m,n višekratnici od d.) Iz ovoga očito slijedi Fd|M(Fm,Fn). (1)

Prema Bézoutovoj lemi se d može prikazati kao linearna kombinacija am+bn za cijele brojeve a,b.

Zato je Fd=Fam+bn pa slijedi da se Fd može zapisati kao linearna kombinacija Fm,Fn jer je Fd=Fam1Fbn+FamFbn+1. Dakle, M(Fm,Fn)|Fd. (2)

Iz (1) i (2) slijedi Fd=M(Fm,Fn), što je i trebalo pokazati.[3]

Druga važna svojstva

  • Vrijedi Fn=15[(1+52)n(152)n]. Ovo se važno svojstvo Fibonaccijevih brojeva naziva Binetova formula.

Povezanost sa zlatnim rezom

Ako imamo dvije dužine, jednu dužu i jednu kraću te ako je omjer duljina duže na prema kraćoj dužini jednak zlatnom rezu (1.618), tada je zlatnom rezu jednak i omjer zbroja duljina duže i kraće dužine na prema duljini duže.

Vidjet ćemo da se slična relacija može naći u omjerima triju uzastopnih Fibonaccijevih broja, Fn1,Fn,Fn+1. Naime, iz Cassinijevog identiteta dijeljenjem obje strane s Fn1Fn, slijedi FnFn1=Fn+1Fn+(1)nFn1Fn.

Kada n možemo zanemariti drugi pribrojnik pa dobivamo FnFn1=Fn+1Fn što zadovoljava povijesnu (geometrijsku) definiciju zlatnog reza navedenu gore.

Veza s Morseovim kodom

Morseov kod je niz točaka i crtica. Duljinu Morseovog koda definiramo tako da svaka točka pridonosi duljinu 1, a svaka crtica duljinu 2.

Prema tome, ako imamo Morseov kod duljine n, onda možemo zamisliti da imamo n pozicija od kojih su neke spojene crticama, a na ostalima se nalaze točke.

Zato možemo zamisliti da je crtica zapravo spojnica dviju točaka, ali dvije crtice ne mogu stajati jedna pored druge (razmak mora biti najmanje jedna ili više točaka).

Označimo sada s Mn broj svih Morseovih kodova duljine n. Dokazat ćemo relaciju Mn=Mn1+Mn2 koja je posve ekvivalentna rekurzivnoj formuli Fibonaccijeva niza.

Naime, Morseov kod duljine n može započeti točkom (takvih ima Mn1) ili crticom (takvih ima Mn2). Dakle, očito je Mn=Mn1+Mn2 te vrijedi M1=1, M2=2 iz čega slijedi direktna veza s Fibonaccijevim nizom: Mn=Fn+1.

Važni identiteti

Vrijedi:

Fm+n=Fm1Fn+FmFn+1

Dokaz. Gore smo pokazali da je Fm+n jednak broju Mm+n1 svih Morseovih kodova duljine m+n1.

Uočimo sada u svakom takvom kodu (m1)-vu i m-tu poziciju. Morseove kodove ćemo podijeliti na one koji imaju crticu između te dvije pozicije i na one koji ju nemaju.

Jasno je da kod koji ima crticu između (m1)-ve i m-te pozicije može na prve m2 pozicije imati bilo kakav Morseov kod, a potom mora imati crticu, a zatim na zadnjih (m+n1)m=n1 pozicija može ponovno imati bilo kakav Morseov kod pa takvih kodova očigledno ima Mn2Mn1=Fm1Fn. S druge strane, kod koji nema crticu između (m1)-ve i m-te pozicije može na prvih m1 pozicija imati bilo kakav Morseov kod, kao i na zadnjih (m+n1)(m1)=n pozicija. Zato takvih kodova ima Mm1Mn=FmFn+1, čime je identitet dokazan.

Od ostalih identiteta s Fibonaccijevim brojevima koji su vezani uz Morseov kod, po važnosti se ističu sljedeći:

  • F2n=Fn+12Fn12,
  • F2n+1=Fn2+Fn+12,
  • F1+F2+...+Fn=Fn+21.[5]

Varijacije Fibonaccijevog niza

Možemo konstruirati nove nizove za koje neće nužno vrijediti F1=F2=1 kao što to vrijedi za Fibonaccijev niz. No, željet ćemo da osnovno pravilo, odnosno identitet, Fn=Fn2+Fn1 vrijedi za sve te nizove. Takve nizove jednim imenom nazivamo generalizirani Fibonaccijevi nizovi.

Uočimo da je neki takav niz a(F1,F2) zadan ako su zadani F1,F2.

No, dakako da F1,F2 mogu biti negativni. Uočimo da će Fn kada n samo ako je F1,F2<0 ili bez smanjenja općenitosti (možemo permutirati F1,F2) kada je |F1|>|F2|,F1<0,F2>0.

Primjeri

Ovdje su primjeri takvih nizova: a(5,5)=5,5,10,15,25,..., a(3,8)=3,8,11,19,..., no možemo formirati niz za koji vrijedi F1>F2 kao npr. a(4,2)=4,2,6,8,...

Lucasovi brojevi

Za F1=2,F2=1 dobivamo niz tzv. Lucasovih brojeva nazvanih po francuskom matematičaru Françoisu Édouardu Anatoleu Lucasu (1842. – 1891.).

Evo prvih nekoliko članova tog niza: 2,1,3,4,7,11,...

Trojke generaliziranog Fibonaccijevog niza

Tri utastopna člana Fn,Fn+1,Fn+2 Fibonaccijevog niza zajednički zovemo trojka generaliziranog Fibobaccijevog niza. Uočimo da za n{2,3,...} vrijedi Fn<Fn+1<Fn+2. (Za n=1 sustav nejednakosti Fn<Fn+1<Fn+2 ipak ne vrijedi ako niz počinje s F2F1.)

Dakle, intuitivno je da vrijedi FnFn+2Fn+1Fn+1. Zapravo, ispravno je FnFn+2=Fn+1Fn+1+(1)n+1 prema Cassinijevom identitetu. Označimo sada s D=FnFn+2Fn+1Fn+1.

Pretpostavimo sada da su F1F2 dva početna broja niza za kojeg vrijedi osnovna relacija iz Fibonaccijevog niza.

Hoće li umnožak prvog i trećeg člana, FnFn+2, neke trojke biti veći za 1 odnosno manji za 1 od kvadrata srednjeg člana, Fn+1, te trojke isključivo ovisi o razlici d prvog i drugog člana tog niza, d=F2F1.

Ispišimo prvih nekoliko članova tog niza: F1=x,F2=x+d,F3=2x+d,F4=3x+2d,...

Slučaj 1., F1=F2

Ovdje će vrijediti FnFn+2=Fn+1Fn+1+(1)nF2, tj. vrijedit će D=F2 ako je n paran, odnosno D=d2 ako je neparan. (1)

Dokaz. Uočimo da je d=0. Ispišimo nekoliko članova ovog niza: x,x,x+x,(x+x)+x,...=x,x,2x,3x,... Za prvu trojku T1=(x,x,x+x) vrijedi (1) jer je D=(x+x)xxx=xx=x2=F2. Za sljedeću trojku T2=(x,2x,3x) računamo D=((x+x)+x)x(x+x)(x+x), odakle je D=xx=F2. Slično se provjeri za T3=(2x,3x,5x) pa se (1) lako dokaže matematičkom indukcijom.

Dakle, vrijedit će D(T1)=F2,D(T2)=F2,D(T3)=F2,...

Slučaj 2., F1<F2

Slično se dokazuje da u ovom slučaju vrijedi D=F12(F1+d)d. Odavde vidimo da ako je d<F1 će biti D(T2k1)>0,D(T2k)<0 za k, a ako je d>F1 vrijedit će obratno.

Fibonnacijev niz u prirodi

Fibonaccijev niz se često povezuje i s brojem zlatnog reza fi (phi, φ), ili brojem kojeg mnogi zovu i "Božanskim omjerom". Uzmemo li jedan dio Fibonaccijevog niza, 2,3,5,8, te podijelimo li svaki sljedeći broj s njemu prethodnim, dobiveni broj težit će broju fi: 32=1,53=1.67,85=1.6, itd. Broj 1,618 je fi zaokružen na tri decimale (fi je iracionalan). Odnosi mjera kod biljaka, životinja i ljudi, sa zapanjujućom preciznošću se približava broju fi.

Slijedi nekoliko primjera broja fi i njegove povezanosti s Fibonaccijem i prirodom:

  1. U pčelinjoj zajednici, košnici, uvijek je manji broj mužjaka pčela nego ženki pčela. Kada bi podijelili broj ženki s brojem mužjaka pčela, uvijek bi dobili broj fi.
  2. Nautilus (glavonožac), u svojoj konstrukciji ima spirale. Kada bi izračunali odnos svakog spiralnog promjera prema sljedećem dobili bi broj fi.
  3. Sjeme suncokreta raste u suprotnim spiralama. Međusobni odnosi promjera rotacije je broj fi.
  4. Izmjerimo li čovječju dužinu od vrha glave do poda, zatim to podijelimo s dužinom od pupka do poda, dobivamo broj fi.

Izvori

Predložak:Izvori

Predložak:Mrva-mat

  1. Parmanand Singh. Acharya Hemachandra and the (so called) Fibonacci Numbers. Math . Ed. Siwan , 20(1):28-30,1986.Predložak:ISSN]
  2. Parmanand Singh,"The So-called Fibonacci numbers in ancient and medieval India. Historia Mathematica v12 n3, 229–244,1985
  3. http://services.artofproblemsolving.com › ...PDF Divisibility in the Fibonacci Numbers - Art of Problem Solving
  4. Fibonaccievi brojevi
  5. Za dokaze, pogledati knjigu od akademika Andreja Dujelle, Teorija brojeva, Školska knjiga, 2019.