Vidi kôd stranice Oganeson


{{Kemijski_element 
|  ime              = oganeson 
|  simbol           = Og 
|  redni_broj       = 118 
|  kemijska_skupina = plemeniti plinovi 
|  grupa            = 18 
|  perioda          = 7 
|  blok             = p 
|  gustoca          = 7.2 g/cm3 
|  Talište          = 
|  tvrdoca          = ? 
|  atomska_masa     = 293 
|  EK1              = radon 
|  EK2              = Rn 
|  e_konfiguracija  = 5f<sup>14</sup>6d<sup>10</sup>7s<sup>2</sup>7p<sup>6</sup><ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
|vreliste=177 ± 10|toplina_taljenja=|taliste=52 ± 15}}

Dobiva se fuzijom:
<math display="block">{249 \atop 98}\mathrm{Cf}+{48 \atop 20}\mathrm{Ca}\quad\rightarrow\quad{294 \atop 118}\mathrm{Og}+ 3\,\mathrm{n} </math>

==Povijest==
Krajem 1998. poljski fizičar Robert Smolańczuk objavio je izračune o fuziji atomskih jezgri prema sintezi superteških atoma, uključujući oganeson. Njegovi izračuni sugeriraju da bi moglo biti moguće napraviti element 118 spajanjem olova s kriptonom pod pažljivo kontroliranim uvjetima, te da bi vjerojatnost fuzije (udarni presjek) te reakcije bila blizu reakcije olova i kroma koja je proizvela element 106, siborgij. To je proturječilo predviđanjima da presjeci za reakcije s olovom ili bizmutom bi ciljeve eksponencijalno smanjivalo kako se atomski broj rezultirajućih elemenata povećavao.

Godine 1999. istraživači u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Berkeley iskoristili su ta predviđanja i najavili otkriće elemenata 118 i 116 u radu objavljenom u ''Physical Review Letters'', i vrlo brzo nakon što su rezultati objavljeni u ''Scienceu''. Istraživači su izvijestili da su izveli reakciju
<math display="block">{208 \atop 82}\mathrm{Pb}+{86 \atop 36}\mathrm{Kr}\quad\rightarrow\quad{293 \atop 118}\mathrm{Og} + \mathrm{n} </math>
Godine 2001. objavili su povlačenje rada nakon što istraživači u drugim laboratorijima i samom LBNL-u nisu mogli ponoviti rezultate. U lipnju 2002. direktor laboratorija objavio je da se izvorna tvrdnja o otkriću ova dva elementa temeljila na podacima koje je izmislio glavni autor Victor Ninov. Noviji eksperimentalni rezultati i teorijska predviđanja potvrdili su eksponencijalno smanjenje presjeka s olovnim i bizmutnim metama kako se atomski broj rezultirajućeg nuklida povećava.

==Izvori==
{{izvori}}

{{Kemijski elementi}}
{{Mrva-kem-el}}

[[Kategorija:Plemeniti plinovi]]