Jednadžba difuzije

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Jednadžba difuzije ili difuzijska jednadžba je parabolična parcijalna diferencijalna jednadžba drugoga reda. U matematici se koristi u područjima vezanim za Markovljev lanac, dok je iznimnu važnost ima u statističkoj fizici prilikom svakoga procesa koji je rezultat nasumičnog kretanja čestica. Zbog svoje općenitosti, koristi se i u raznim drugim područjima, kao informatici, biološkim znanostima, društvenim znanostima, ekonomiji, itd.

Jednadžba

Difuzijska jednadžba je definirana kao

ϕ(𝐫,t)t=[D(ϕ,𝐫) ϕ(𝐫,t)],

gdje je ϕ(r, t) koncentracija ili gustoća promatranoga sustava u točki r i u vremenu t, a D(ϕ, r) je difuzijski koeficijent za koncentraciju ϕ i točku r. Operator ∇ vektorski diferencijalni operator nablu.

Ako koeficijent difuzije ovisi o koncentraciji (ili gustoći), tada je jednadžba nelinearna. U suprotnom je linearna.

Ako je koeficijent difuzije simetrična, pozitivno definirana, matrica, tada jednadžba predstavlja anizotropnu difuziju, i ima oblik:

ϕ(𝐫,t)t=i=13j=13xi[Dij(ϕ,𝐫)ϕ(𝐫,t)xj]

Ako je D konstanta, tada se jednadžba reducira na linearni diferencijalnu jednadžbu:

ϕ(𝐫,t)t=D2ϕ(𝐫,t).

Rješenje za takav slučaj za jednu dimenziju se nalazi u obliku Gaussijana:

ϕ(𝐫,t|x0,r0)=14πD(tt0)e(xx0)24D(tt0)2

Gdje su x0 i t0 početne vrijednosti pozicije i vremena.[1]

Izvod

Difuzijska jednadžba se trivijalno može izvesti kombinacijom jednadžbe kontinuiteta

ϕt+𝐣=0,

S Fickovim prvim zakonom

𝐣=D(ϕ,𝐫)ϕ(𝐫,t).

koji kaže da je tok materijala koji vrši difuziju proporcionalan lokalnom gradijentu koncentracije.

Izvori

Predložak:Izvori

Vidi još

  1. Sunko, Denis. Statisticka fizika i termodinamika (2016), bilješke autorovih predavanja iz kolegija Statistička fizike, str. 156