Arthur Holly Compton

Izvor: testwiki
Inačica 746 od 11. travnja 2024. u 04:16 koju je unio imported>PonoRoboT (HE ­– AP)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Predložak:Znanstvenik

Arthur Holly Compton (Wooster, Ohio, 10. rujna 1892.Berkely, Kalifornija, 15. ožujka 1962.), američki fizičar. Od 1923. profesor u Chicagu, od 1945 do 1953. rektor Washingtonova sveučilišta u St. Louisu. Otkrio porast valne duljine rendgenskih zraka do kojega dolazi njihovim raspršivanjem na atomima elemenata male atomske mase. Godine 1923., istodobno s Peterom Debyeom, ali neovisno, objasnio tu pojavu (Comptonov učinak) srazovima fotona i elektrona, pri čemu se dio energije fotona prenosi na elektron. Otkriće Comptonovog učinka je potvrdilo da elektromagnetsko zračenje ima i valne i čestične osobine (valno-čestični dualizam), što je jedno od osnovnih načela kvantne mehanike. Compton je istraživao i specifičnu toplinu čvrstih tijela: sudjelovao je i u radovima na izgradnji prve atomske bombe (projekt Manhattan). S C. Wilsonom dobio 1927. Nobelovu nagradu za fiziku.[1]

Compton je rođen u mjestu Wooster, Ohio, a obrazovao se na Koledžu Wooster i Sveučilištu Princeton. Godine 1923. postaje profesor fizike na Sveučilištu u Chicagu. Tijekom rada na tom radnom mjestu, upravljao je labaratorijem u kojem je izvršena prva nuklearna lančana reakcija.

Comptonov učinak

Predložak:Glavni

Comptonov učinak: foton valne duljine λ koji dolazi s lijeve strane, sudara se sa slobodnim elektronom, pa se zatim stvara novi foton valne duljine λ koji se raspršuje pod kutem θ.

Comptonov učinak ili Comptonov efekt je porast valne duljine elektromagnetskog zračenja raspršenoga na slobodnim elektronima. Promjena:

λλ=hmec(1cosθ),

gdje je:

λ - početna valna duljina elektromagnetskog zračenja,
λ - valna duljina elektromagnetskog zračenja nakon raspršenja,
h - Planckova konstanta,
me - masa elektrona (9,10938215(45)×10−31 kg),
c - brzina svjetlosti, i
θ - kut između upadnog i raspršenoga zračenja.

Izvorno je taj porast valne duljine otkriven pri raspršenju rendgenskoga zračenja na atomima elemenata male atomske mase, kod kojih je energija vezanja elektrona zanemariva u odnosu na energije kvanta zračenja.[2]

Izvori

Predložak:Izvori

Predložak:Hrvatska enciklopedija – autorska prava

Predložak:Nobelova nagrada za fiziku