Cinkov kromat

Izvor: testwiki
Inačica 1754 od 21. prosinca 2022. u 00:19 koju je unio imported>Ivi104 (premješteno iz Category:Boje u Category:Pigmenti uz pomoć dodatka Cat-a-lot)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Predložak:Infookvir kemijski spoj

Cinkov kromat, ZnCrO4, je kemijski spoj koji sadrži anionski kromat, koji se pojavljuje u obliku žutog praha bez mirisa ili žutozelenih kristala, ali kad se koristi za premaze često se dodaju pigmenti.[1][2][3] Industrijski se koristi u prevlakama za kromatiranje, koje je Ford Motor Company razvio u 1920-ima.[4]

Bombarderi B-25 Mitchell, obojani temeljnom bojom od cinkovog žutila, sastavljani 1942.

Cinkovo žutilo

Cinkovo žutilo ili cink-kalijev kromat je poznata je žuta antikorozivna boja koja slabo pokriva, ali je svjetlostalna i netopljiva u otapalima. Dobro prianja uz metalne podloge, pa služi za antikorozivnu zaštitu željeza, čelika, cinka i lakih metala (aluminija i magnezija). Najviše se cinkova žutila troši za temeljno zaštitno ličenje vozila (automobila, željezničkih vagona, avionskih dijelova i slično). Osim za izravnu antikorozivnu zaštitu, cinkovo se žutilo miješa s plavim pigmentima (ftalocijaninskim ili cijanidnim - berlinsko modrilo) u pripravi zelenih pigmenata, na primjer cinkova zelenila (kromova zelena).

Cinkov tetraoksidkromat

Cinkov tetraoksidkromat, ZnCr04∙4 Zn(0H)2, proizvodi se kemijskom reakcijom cinkov oksida s kromatnom kiselinom. S vezivom kao što je poli(vinil-butiral) taj se antikorozivni pigment upotrebljava za pripravu posebnih temeljnih boja (poznatih pod engleskim nazivom wash primer), koje se na metal nanose u vrlo tankom sloju i najčešće služe da uspostave čvrstu vezu metalne površine s površinskim slojevima laka. Takve vrste temeljnih boja namijenjene su antikorozivnoj zaštiti metala izloženih velikoj vlazi, pa se mnogo upotrebljavaju za temeljno ličenje metalnih konstrukcija, u industriji vozila i tako dalje.[5]

Izvori

Predložak:Izvori

  1. Predložak:Cite web
  2. Predložak:Cite web
  3. Predložak:Cite book
  4. Predložak:Cite web
  5. "Tehnička enciklopedija" (Pigmenti), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.