Linearna funkcija

Izvor: testwiki
Inačica 1271 od 22. veljače 2022. u 14:49 koju je unio imported>Ponor (uklonjena promjena suradnika 93.142.129.98 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Šaholjubac)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Funkcija je ovisnost među dvjema veličinama koje najčešće označavamo s x i y, a zapisujemo y=f(x) ili y je funkcija od x. Oznaku f(x) uveo je Leonhard Euler.

Veličinu x nazivamo ulazna, a y izlazna vrijednost. Napomenimo još da funkcija može biti zadana formulom, riječima, tablicom, grafom i dijagramom.

Ovdje ćemo se baviti linearnom funkcijom, tj. funkcijom oblika f(x)=y=ax+b gdje su a0,b realni brojevi. Broj a naziva se koeficijentom smjera, a broj b zovemo odsječkom na osi y.

Ako je a>0 linearna funkcija raste, a ako je a<0 funkcija pada. Dokažimo prvi dio tvrdnje. Uzmimo x,x+h,h>0. Tada je a(x+h)+b=ax+b+ah>ax+b (jer je ah>0), tj. f(x+h)>f(x), što je i trebalo pokazati. Analogno se dokazuje za a<0.

Nagib

Neka su zadane dvije točke u Kartezijevom koordinatnom sustavu, A(x1,y1),B(x2,y2). Tada je nagib funkcije na intervalu [x1,x2] određen kvocijentom y2y1x2x1=dydx. Kako funkciju gledamo slijeva nadesno, kažemo da vrijednost funkcije na krajnjim točkama toga intervala raste (kod ove funkcije rast/pad je konstantan) ako je nagib pozitivan, a ako je negativan kažemo da pada.

Konstantan nagib najvažnije je svojstvo linearne funkcije. Broj a naziva se koeficijenom smjera ili nagibom pravca koji je graf linearne funkcije. Posebno, ddxf(x)=a, gdje je f(x)=ax+b,a,b.

Dokažimo da je njezin nagib konstantan, tj. da je njezin graf pravac.

Pretpostavimo da imamo f-ju y=ax. Onda imamo točke A(x1,ax1),B(x2,ax2) (uz x1x2). Tada je nagib na intervalu [x1,x2] jednak a(x2x1)x2x1a i tvrdnja je dokazana.

Isto tako je funkcija y=ax+b pravac. Ako je b>0 graf se uzdiže za b jediničnih vektora (jer je y=y+b), a ako je b<0 graf se spušta za b jediničnih vektora (jer je y=yb).

Slično, ako je y=a(xx0)+b cijeli se graf pomiče za x0 udesno ako je x0>0), a ulijevo za x0 ako je x0<0.

Gornje se tvrdnje mogu dokazati i transformacijama koordinatnih osi.

Paralelnost i okomitost pravaca

Paralenost. Neka imamo y=a1x,y=a2x. Očito je da su ta dva pravca jednaka ako i samo ako je a1=a2. Analogno za bilo koju linearnu funkciju (zbog gore navedenih transformacija). Dakle, grafovi dviju funkcija y=a1x+b1,y=a2x+b2 su pravci koji su paralelni ako i samo ako vrijedi a1=a2.

Okomitost. Pretpostavimo da su pravci y=a1x,y=a2x. Uočimo pravokutni trokut dan vrhovima (0,0),(x,0),(x,a1x). I sada, rotiranjem svih (x) takvih trokuta za 90 dobili smo ovaj drugi pravac. Dakle, vrijedi a2=1a1. Opet, zbog gornjih transformacija, dva su pravca okomita ako i samo ako je a1a2=1.


Napomenimo da je veza među transformacija grafa te paralelnosti i okomitosti pravaca sljedeća: vrijedi pq ako i samo je pq gdje su p,q pravci dobiveni redom translacijom pravaca p,q. Analogno za pq.

Kut između dvaju pravaca

Lako se dokaže da za kut φ između neka dva pravca p1,p2 vrijedi tanφ=|k2k11+k1k2|, gdje su redom k1,k2 nagibi pravaca p1,p2.

Zadanost i jednadžba pravca kroz dvije točke

Linearna funkcija može biti zadana parametrima a,b, nagibom i nekom točkom ili dvjema točkama.

Pretpostavimo opet da imamo pravac y=ax+b i dvije točke za koje je y1=ax1+b,y2=ax2+b. Oduzimanjem druge jednadžbe od prve dobivamo yy1=a(xx1), što pišemo kao yy1=y2y1x2x1(xx1).[1]


Eksplicitni i implicitni oblik

Valja spomenuti da jednadžba pravca može biti zadana u eksplicitnom ili implicitnom obliku. Prvi oblik je bilo koja jednadžba oblika Ay+Bx+C=0, a drugi općenito jednadžba y=BAxCA.


Segmenti oblik jednadžbe pravca

Jednadžbu pravca možemo zapisati u ovome obliku: xm+yn=1,m,n. Ovaj se oblik jednadžbe pravca naziva segmentnim jer za x=0 dobivamo odsječak (segment) na osi y i obrnuto. Zbog toga je površina ispod ili iznad grafa pravca omeđena koordinatnim osima jednaka 12|mn|.[2]

Nultočka linearne funkcije

Općenito, nultočka je svaka vrijednost neovisne varijable x za koju je f(x)=0.

Dakle, nultočka linearne funkcije jednaka je ax+b=0x=ba.

Izvori

Predložak:Izvori

  1. Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 1, udžbenik za gimnazije i tehničke škole, Element, Zagreb, 2014.
  2. Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 3, udžbenik za gimnazije i tehničke škole, Element, Zagreb, 2014.