Stirlingov ciklus

Izvor: testwiki
Inačica 1105 od 21. prosinca 2021. u 20:21 koju je unio imported>PonoRoboT (RpA: WP:NI, WP:HRV)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Stirlingov ciklus ili proces je termodinamički kružni ciklus po kojem rade Stirlingovi uređaji. Ciklus i uređaj koji radi po njemu su osmislili i patentirali braća Robert Stirling, svećenik, i James Stirling, inženjer, 1816. godine. Kako je riječ o termodinamičkom kružnom ciklusu, to znači da se ciklus vodi između dva toplinska spremnika različitih temperatura, tj. između ogrjevnog i rashladnog spremnika, a ukupna izmijenjena toplina između toplinskih spremnika jednaka je ukupnom izvršenom mehaničkom radu. Stirlingov ciklus može biti desnokretan ili lijevokretan; ako je desnokretan, mehanički rad se dobiva te uređaj radi kao motor, a ako je lijevokretan, mehanički rad se troši te uređaj radi kao rashladni uređaj ili dizalica topline. Specifičnost Stirlingovog ciklusa u odnosu na ostale kružne procese je taj što osim što je teoretski izveden kao zatvoren sustav, tako je izveden i u tehničkoj praksi; to znači da uređaji koji rade na principu Stirlingovog ciklusa nemaju usis i ispuh i da je unutar sustava sadržana konstantna masa radne tvari. Ciklus se u osnovi sastoji od dvije izoterme i dvije izohore.

Teorijski Stirlingov ciklus

Primjer motora koji radi na principu desnokretnog zatvorenog Stirlingovog ciklusa; u ovom slučaju Stirlingovog motora ß - tipa.
Teorijski desnokretni Stirlingov ciklus u p,v i T,s - dijagramu.

Teorijski Stirlingov ciklus razmotrit će se kao desnokretni zatvoreni ciklus; ciklus se sastoji od četiri promjene stanja:

  • 1-2: izotermna kompresija - rashladni spremnik odvodi toplinu radnom mediju zbog čega se radnom mediju smanjuje volumen
  • 2-3: izohorno dovođenje topline - stlačeni radni medij prolazi kroz regenerator koji ga grije dovodeći mu toplinu pri konstantnom volumenu
  • 3-4: izotermna ekspanzija - ogrjevni spremnik dovodi toplinu radnom mediju povećavajući mu volumen
  • 4-1: izohorno odvođenje topline - radni medij se vraća kroz regenerator predajući mu toplinu pri konstantnom volumenu.

Dok se na jednom dijelu cilindra izvode promjene stanja 2-3 i 3-4, na drugom dijelu cilindra se izvode promjene stanja 4-1 i 1-2 i obratno.

Energijska analiza Stirlingovog ciklusa

Specifična toplina se dovodi pri promjenama stanja 2-3 i 3-4:

q23=cvΔT23 =cv(T3T2) >0[J/kg]
q34=TmaxΔs34 =TmaxR ln(v4v3) >0[J/kg]


gdje je q - specifična toplina, cv - specifični toplinski kapacitet pri konstantnom volumenu, T - termodinamička temperatura, s - specifična entropija, R - individualna plinska konstanta, v - specifični volumen. Ukupno dovedena specifična toplina iznosi:

qdov=q23+q34 >0[J/kg] .


Specifična toplina se odvodi pri promjenama stanja 4-1 i 1-2:

q41=cvΔT41 =cv(T1T4) <0[J/kg]
q12=TminΔs12 =TminR ln(v2v1) <0[J/kg] .


Ukupno odvedena specifična toplina iznosi:

qodv=q41+q12 <0[J/kg] .


Kako je ukupno dobiveni specifični rad wuk jednak ukupno izmijenjenoj specifičnoj toplini:

wuk=qdov|qodv| ,


iz toga slijedi:

wuk=q23+q34|q12+q41|
wuk=cv(T3T2)+TmaxR ln(v4v3)[TminR ln(v1v2)+cv(T4T1)].


U gornjoj jednadžbi su zamijenjena mjesta temperaturama T4 i T1 te specifičnim volumenima v1 i v2 jer se predznakom - uz veličinu qodv već naglasila činjenica da se radi o odvedenoj toplini. Kako se proces izvodi regenerativno, izohorno dovedena i izohorno odvedena specifična toplina su teorijski jednake, ali suprotnih predznaka tako da se one poništavaju. Još se može primijetiti da su v1=v4 i v2=v3 iz čega se zaključuje da su Δs12 =Δs34  te iz tih spoznaja slijedi:

wuk=TmaxR ln(v4v3)TminR ln(v4v3)
wuk=(TmaxTmin)R ln(v4v3) >0[J/kg]


Gornja relacija predstavlja ukupno dobiveni specifični rad ciklusa, a ako ga se pomnoži s ukupnom masom radnog medija, tada se dobije ukupno dobiveni rad desnokretnog zatvorenog teorijskog Stirlingovog ciklusa. Snaga stroja koji bi radio na principu teorijskog Stirlingovog ciklusa PS glasi:

PS=wukmukun >0[W]


gdje je muku - ukupna masa radnog medija, a n - broj okretaja stroja u sekundi.

Termički stupanj djelovanja Stirlingovog ciklusa

Termički stupanj djelovanja Stirlingovog ciklusa se definira kao:

ηS=wukq34+(1ηreg)q23 ,


a kako je u teorijskom ciklusu regenerator idealan ( ηreg=1 ), tada vrijedi:

ηS=wukq34=(TmaxTmin)R ln(v4v3)TmaxR ln(v4v3) .


Konačno,termički stupanj djelovanja teorijskog Stirlingovog ciklusa glasi:

ηS=TmaxTminTmax .

[1] [2]

Usporedba s ostalim teorijskim kružnim ciklusima

Teorijski Stirlingov ciklus s idealnim regeneratorom prema termičkom stupnju djelovanja potpuno je ekvivalentan termičkom stupnju djelovanja Carnotovog (najveći termički stupanj djelovanja) i Ericssonovog ciklusa (Ericssonov ciklus postiže Carnotov termički stupanj djelovanja samo uz idealni regenerator kao i Stirlingov ciklus), a veći od termičkog stupnja djelovanja Jouleovog, Dieselova i Ottova ciklusa. Prema dobivenom radu, najbolji ciklus je Ericssonov, a zatim slijede Stirlingov, Jouleov, Dieselov, Ottov te Carnotov ciklus.

[3]

Realni Stirlingov ciklus

Realni desnokretni Stirlingov ciklus - utjecaj gibanja klipa na količinu dobivenog rada; lijevo: sinusoidno gibanje, desno: diskontinuirano gibanje.

Nijedan današnji stroj ne radi na principu teorijskog kružnog ciklusa pa tako ni na principu teorijskog Stirlingovog ciklusa; razlozi su sljedeći: loše brtvljenje, postojanje volumena štetnog prostora, trenje, regeneratori koji nisu idealni... Unatoč tomu, možemo približno opisati tok Stirlingovog ciklusa uzimajući u obzir određene nesavršenosti te se tako dobije realni Stirlingov ciklus.

Izvori

Stirlingov motor [1]
Stirling cycle [2]
Stirling-Kreisprozess [3]
Predložak:Izvori

Predložak:Mrva-fiz

fr:Cycle de stirling

  1. Kolin, Ivo, Stirling motor, 1991., Zagreb University Publications, Ltd.
  2. Galović, Antun, Termodinamika I, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2008., Predložak:ISBN
  3. [4]Predložak:Neaktivna poveznica Laboratorij za termoenergetiko