Vidi kôd stranice Kovanje

[[datoteka:Kovač.JPG|mini|desno|300px|Kovanje je jedan od najstarijih i najraširenijih postupaka [[Obrada metala|obrade metala]].]]

[[datoteka:Bochumer Verein-03-50142.jpg|mini|desno|300px|Vrući metalni [[ingot]] se opterećuje (kuje) s velikim [[Bat (alat)|batom]].]]

[[datoteka:IPH Kurbelwelle.jpg|mini|desno|300px|[[Koljenasto vratilo]] se izrađuje kovanjem.]]

[[datoteka:ForgedConrodShowingEtchedSection-s.jpg|mini|desno|300px|Presjek kroz kovanu [[poluga|polugu]], koja je kemijski nagrizana (jetkanje), da bi se vidio tok [[kristalno zrno|kristalnih zrna]].]]

[[datoteka:Bochumer Verein-08-50124.jpg|mini|desno|300px|Otvoreno kovanje u ukovnju (s dva ukovnja), gdje se od ingota dobiva kovani [[kotač]].]]

[[datoteka:4_artist_blacksmith_forging_with_power_hammer.JPG|mini|desno|300px|[[Kovač]] u radu s [[bat (alat)|bat]]om od 50 [[kilogram]]a.]]

[[datoteka:Forging shop-Gesenkschmiede 1.JPG|mini|desno|300px|Hidraulička [[preša]] za kovanje.]]

[[datoteka:RingForging.jpg|mini|desno|300px|Kovanje prstena.]]

[[datoteka:Stress v strain A36 2.svg|mini|desno|300px|[[Dijagram naprezanja]] za niskougljični [[čelik]]. Hookeov zakon vrijedi u početnom području od 0 do donje granice razvlačenja(2).<br />
1. [[Vlačna čvrstoća]] materijala<br />
2. [[Granica razvlačenja]] ili ''σ<sub>0,2</sub>''<br />
3. [[Lom materijala]]<br />
4. '''Područje plastičnih deformacija'''<br />
5. Područje klonulosti<br />
A: Teoretski dijagram rastezanja<br />
B: Stvarni dijagram rastezanja (F/A)]]

[[datoteka:Two machined forged pieces (1).jpg|mini|desno|300px|Dva [[proizvod]]a dobivena kovanjem.]]

[[datoteka:Produkcja wału korbowego.jpg|mini|desno|300px|[[Koljenasto vratilo|Koljenasta vratila]] dobivena kovanjem.]]

[[datoteka:Gesenkschmieden.png|mini|desno|300px|[[Kovanje u ukovnjima]].]]

[[datoteka:Example incandescence colors (temperature range 550 - 1300 C).svg|mini|desno|250px|[[Boja užarenog čelika|Vidljiva boja čeličnog]] predmeta zagrijanog do [[žarenje|žarenja]] (od 550 °C do 1300 [[°C]]).]]

'''Kovanje''' je prostorno [[Obrada metala|oblikovanje metala]] [[Deformacija|deformiranjem]] u toplom (užarenom), polutoplom ili hladnom stanju. Kuje se ručno, udarcima [[čekić]]a na [[nakovanj|nakovnju]], ili strojno, udarcima [[Bat (alat)|bata]] ili [[malj]]a. Prema obliku tlačnih ploha [[alat]]a razlikuje se '''slobodno kovanje''', uglavnom s ravnim tlačnim plohama, i [[kovanje u ukovnjima]] ([[kalup]], matrica), to jest dvodijelnom [[alat]]u kojemu su plohe prostorno oblikovane prema obliku [[proizvod]]a. Pri slobodnom kovanju materijal se slobodno širi i izdužuje u vodoravnim smjerovima, pa proizvod ('''otkivak''') nema točne izmjere ni sasvim ravne plohe. Takvo je na primjer '''ručno kovanje''' (sabijanje, iskivanje, raskivanje, kovačko probijanje i savijanje) te '''strojno kovanje''' na batovima i na vretenastim, mehaničkim i hidrauličnim [[preša]]ma radi poboljšanja strukturnih i [[Vlačna čvrstoća|mehaničkih svojstava]] [[materijal]]a (prokivanje). [[Kovanje u ukovnjima]] se izvodi tako da se izradak oblikuje postupno, višekratnim kovanjem u sve dubljoj udubini (gravuri) namjenski izrađenog ukovnja, čime mu se oblik postupno približava konačnom. Kako ukovanj svojim stranicama ograničava širenje [[materijal]]a, dobiva se otkivak ravnih ploha i točnih izmjera, pa ga nije potrebno dodatno [[Strojna obrada|obrađivati]]. Tim se načinom serijski proizvode na primjer [[Ključ (alat)|ključevi]] za odvrtanje [[Matica (naprava)|matica]], ojnice ili stapajice [[Stapni i klipni strojevi|klipnih strojeva]] i drugo.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33539 |title=kovanje |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2016.}}</ref>

Kovanjem se po pravilu oblikuju dijelovi [[mehanizam]]a i [[prijenosnik]]a koji su u radu izloženi promjenjivim [[opterećenje|opterećenjima]], kao što su klipnjače, [[poluga|poluge]], [[Koljenasto vratilo|koljenasta vratila]] i slično. Kovanjem se izađuju i predmeti čija bi izrada na [[alatni stroj|alatnim strojevima]] bila skupa i zahtijevala dugo vrijeme izrade, te ne bi bili isplativi, kao što su [[Ključ (alat)|ključevi]], [[kliješta]], pribor za jelo i drugo.  

Pri kovanju se u materijalu na najbolji način zadržavaju mehanička svojstva, a koja najviše zavise od toka njegovih [[vlakno|vlakana]]. Tok vlakana se [[deformacija|deformira]] tako da ona nastavljaju pratiti oblik predmeta. Pri [[Lijevanje|lijevanju]] vlaknasta struktura i ne postoji, jer predmeti dobivaju oblik u tekućem stanju. Pri [[strojna obrada|strojnoj obradi]] odvajanjem čestica, vlaknasta struktura je prekinuta, što smanjuje [[čvrstoća|čvrstoću]] i [[žilavost]]. 

[[Kovkost]] je svojstvo [[materijal]]a da se može kovati. Najvažniji kovski materijali su: [[čelik]], [[aluminij]], [[Bakar (element)|bakar]], [[mjed]] i [[bronca]]. [[Sivi lijev]] nije pogodan za kovanje jer nema [[plastičnost|plastičnih svojstava.]]<ref> Mijo Matošević: "Tehnologija obrade i montaže", udžbenik za I razred strojarske struke, ''Um d.o.o.'', 2005. </ref>

== Povijest ==
[[Tehnologija]] kovanja je jedan od najstarijih i najraširenijih postupaka [[Obrada metala|obrade metala]] [[Deformacija|deformiranjem]]. U sklopu složenog [[metalurgija|metalurškog]] procesa dobivanja [[Bakar (element)|bakra]], odnosno [[bronca|bronce]] iz [[malahit]]a, njegovim [[taljenje]]m u naročitim [[peć]]ima, čovjek je usput upoznao i [[željezo]]. [[Malahit]]u bi se, naime, kao taljivo dodavala i [[Željezo|željezna ruda]]. Osim što bi potpomagala redukciju malahita, ona bi na sebe vezivala raznorazne nepoželjne čestice [[pijesak|pijeska]] koje su bile sastavni dio malahita. Po završetku taljenja stvarala bi se [[troska]], koju je, nakon što bi se talina ohladila, bilo lako odvojiti od bakra. Ta je troska sadržavala komade željeza, koje je, međutim, bilo vrlo porozno, nalik na [[Spužve|spužvu]], po čemu je i nazvano [[spužvasto željezo]]. Pod udarcima čekića ponovno zagrijanog spužvastog željeza ostatak bi troske otpao, a željezo postalo kompaktnije. Tako bi se dobilo skoro čisto željezo, koje danas nazivamo kovanim željezom. Željezo u čistom stanju, međutim, mekše je od bronce, a k tome u dodiru s [[Vlažnost zraka|vlažnim zrakom]] brzo [[Oksidacija|oksidira]], to jest [[korozija|hrđa]]. Stoga drevnim [[metalurgija|metalurzima]] nije ni moglo biti naročito zanimljivo – sve dok nije izumljen način da se dobije takozvano "dobro željezo".<ref>[http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zm/pdf/nastava/mehanika_materijala/Povijest.pdf]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} "Povijesni razvitak materijala", www.riteh.uniri.hr, 2011.</ref>

"Dobro željezo" proizvodilo se ponavljanjem nekoliko ciklusa koji su se sastojali od zagrijavanja komada spužvastog željeza na temperaturu od oko 1 200 [[Celzijev stupanj|°C]], da bi omekšalo, a zatim udaranja [[čekić]]em, da bi se uklonila troska, a željezo sabilo. Zagrijavanje se obavljalo u posebnim [[peć]]ima na [[drveni ugljen]]. Tom je prilikom željezo dolazilo u doticaj s [[ugljikov monoksid|ugljikovim monoksidom]], kao produktom nepotpunog [[gorenje|izgaranja]] drvenog ugljena. To je pak pogodovalo difuziji [[ugljik]]a u površinski sloj željeza. Kao rezultat nastajala bi [[slitina]] željeza i ugljika ([[čelik]]) bitno tvrđa i od bronce, čak i ako bi udio ugljika bio svega 0,5%. Izumljen je, dakle, [[čelik]]. Njegova su se mehanička svojstva također mogla poboljšati plastičnom deformacijom. Povrh toga, ljudi su već u ono doba morali primijetiti da se pougljičenjem ograničenim samo na površinski sloj, na primjer oštrice [[mač]]a ili vrška [[alat]]a, postiže vrlo povoljna kombinacija visoke površinske [[tvrdoća|tvrdoće]] s dobrom [[duktilnost|duktilošću]] ([[žilavost]]) unutrašnjosti, jezgre, izratka. Opisana metoda selektivnog pougljičavanja u biti odgovara suvremenom postupku [[Cementiranje čelika|cementiranja]]. Uloga ugljika u promjeni svojstava željeza, odnosno čelika, onodobnim metalurzima naravno nije bila poznata. Znanje i vještina izrade dobrog oružja ili alata stjecali su se [[iskustvo]]m.<ref>[http://www.simet.unizg.hr/nastava/predavanja/Fizikalna%20metalurgija%20I.pdf/view] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140704150245/http://www.simet.unizg.hr/nastava/predavanja/Fizikalna%20metalurgija%20I.pdf/view |date=4. srpnja 2014. }} "Fizikalna metalurgija I", dr.sc. Tanja Matković, dr.sc. Prosper Matković, www.simet.unizg.hr, 2011.</ref>

== Slobodno kovanje ==
Slobodno kovanje je ona vrsta kovanja kod kojeg se dobivanje željenog oblika obavlja bez upotrebe posebnog [[alat]]a ili pomoću vrlo jednostavnih alata, tako da je tečenje metala u tijeku deformacijskog postupka slobodno i bez ograničenja, okomito na pravac djelovanja deformacijske [[sila|sile]] kovanja. Osnovne vrste slobodnog kovanja su: sabijanje, iskivanje i raskivanje, zasjecanje, probijanje, savijanje, ravnanje .

=== Sabijanje ===
Sabijanje je postupak slobodnog kovanja kod kojeg se visina otkivka smanjuje, a povećava baza. Uvjet je da omjer visine ''h'' i promjera baze ''d'' ne bude veći od 3 ( ''h'' <= 3''d'' ), da ne bi došlo do [[Izvijanje|izvijanja]].<ref>[http://cnt.tesla.hr/downloads/nastava/obrada%20materijala%20nastava/Obrada%20materijala%20I/Skripta%20-%20OBRADA%20MATERIJALA%20I%20-%20II%20dio.pdf]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} "Obrada materijala I", dipl. ing. Ivo Slade, cnt.tesla.hr, 2011.</ref> Sabijanje je dakle postupak kojom se na [[materijal]]u povećava presjek, a istovremeno smanjuje [[duljina]]. U toku sabijanja predmet treba ravnati, jer se sabijanjem deformira (mijenja oblik).

=== Iskivanje i raskivanje ===
Iskivanje i raskivanje je smanjenje poprečnog presjeka u svrhu promjene duljine ili povećanje promjera i smanjenje debljine stijenke prstena. Slobodno kovanje bez kalupa ili raskivanje prstenova počinje s najmanjim [[promjer]]om i najvećom debljinom stijenke, te se nastavlja do postizanja potrebnog povećanog promjera, sa znatno manjom debljinom stijenke. Iskivanje je dakle postupak kojim se materijal istovremeno produžuje i širi, a smanjuje se presjek. 

=== Zasjecanje ===
Zasjecanje je izrada [[prizma]]tičnih utora u otkivku radi daljnjeg lakšeg odvajanja materijala.

=== Probijanje ===
Probijanje kod kovanja je izrada rupe ili provrta bilo kakvog oblika u otkivku. Izvodi se [[čekić]]ima probijačima, po čijoj gornjoj strani se udara teškim čekićima.

=== Savijanje ===
Savijanje je kod slobodnog kovanja najčešće primijenjeni postupak izrade otkivaka za velikoserijsku i masovnu proizvodnju. Savijanje je postupak koja se izvodi na [[nakovanj|nakovnju]] ili kovačkom [[škripac|škripcu]], a pri kojoj se materijal na savijenom mjestu istanji i izdulji. Da se to izbjegne, mjesto koje će se saviti prethodno se sabija.

=== Ravnanje ===
Ravnanje je postupak kojim se poravnava iskovana površina. Izvodi se čekićima ravnjačima, po čijoj gornjoj strani se udara teškim čekićima.

=== Odsijecanje ===
Odsijecanje je postupak kojim se zagrijani predmet brzo i lako odsijeca. Izvodi se čekićima sjekačima, koji imaju dio koji se postavlja u otvor nakovnja i dio koji se udara teškim čekićem. 

=== Izvlačenje ===
Izvlačenje je postupak kojim se predmet pomoću odgovarajućih čekića izvlači u odgovarajuće oblike. 

=== Kovačko zavarivanje ===
{{Glavni|Kovačko zavarivanje}}

Kovačko zavarivanje je postupak kojim se spajaju dva komada u jednu cjelinu. Predmeti se zagrijavaju na visoke temperature (bijeli žar), i u tjestastom stanju se međusobno spajaju brzim i lakim udarcima čekića. 

== Kovanje u ukovnjima ==
{{Glavni|Kovanje u ukovnjima}}

Postupak kovanja u ukovnjima sastoji se u nekoliko koraka. Otkivak se najprije zagrije na potrebnu [[temperatura|temperaturu]], zatim se postavi u ukovanj. Nakon udaranja [[bat]]a kovačkog [[strojevi|stroja]], materijal se preoblikuje prema kalupnoj šupljini. Potrebno je točno odrediti [[obujam]] sirovca, kako ne bi došlo do pojave neispunjenja ukovnja. Ako postoji višak materijala, on se "prelije" u slobodni prostor oko kalupne šupljine i nastaje srh koji se poslije odvaja, ali osigurava potpuno ispunjenje šupljine ukovnja.

Kovanje u ukovnjima se dijeli na:
* jednofazne ukovnje, gdje se sirovac stavlja u ukovanj, bat udara, te otkivak poprima završni izgled. To se upotrebljava za jednostavnije otkivke, za čiju je izradu dovoljan jedan korak.
* višefazne ukovnje, gdje sirovac mijenja dva ili više ukovnja, kako bi poprimio završni izgled. Otkivci su složeni i zahtijeva se povećana točnost.

== Kovački strojevi ==
U osnovi se strojevi za kovanje dijele na:
* [[bat (alat)|batove]]
* [[Preša|preše]]
* [[Preša|vodoravne kovačke preše]]

=== Bat ili malj ===
{{Glavni|Bat (alat)}}

[[Bat (alat)|Batovi]] i preše se razlikuju u [[Kinematika|kinematici]] alata. Dok batovi udaraju o otkivak ili ukovanj velikom [[brzina|brzinom]] i mijenjaju oblik udarcima, dotle preše postupno [[tlak|tlače]] otkivke (otpreske) ili ukovnje. Koji stroj će se upotrijebiti ovisi o svojstvima materijala, koji se obrađuje. Neki materijali podnose nagle promjene i brze udarce, dok drugi materijali pri takvoj obradi pucaju i nisu za daljnju upotrebu. Ti materijali se moraju postepeno preoblikovati i podobni su za obradu prešama.

Prema izvedbi batovi mogu biti:
* [[mehanika|mehanički]]:
** perni bat, polužni bat;
** bat na dasku, lanac ili remen.
* [[Pneumatika|pneumatski]]:
** jednoradni pneumatski bat;
** dvoradni pneumatski bat;
** protuudarni pneumatski bat.

=== Preša === 
{{Glavni|Preša}}

Preša pritiskom na neki materijal, oblikuje ga po zadanom obliku. Mogu biti:
* mehaničke:
** [[trenje|tarne]] (frikcijske);
** koljenaste (ekscentar):
* [[Hidraulični tijesak|hidrauličke]].
U današnje vrijeme pojavljuju se nove kombinacije batova i preša, npr elektro-hidraulični bat, visoko precizne preše itd.

=== Plastična svojstva materijala ===
Vanjske [[sila|sile]] koje djeluju na neko tijelo mijenjaju dimenzije i oblik tog tijela. Promjena oblika može biti elastična ili plastična, to jest promjene se sastoje od povratnih ili elastičnih deformacija i nepovratnih ili plastičnih deformacija.<ref> "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref> Kod elastične promjene oblika, po prestanku djalovanja vanjske sile, obradak se vraća u prvobitan oblik; u tijelu su se pojavile elastične deformacije, koje nestaju prestankom uzroka deformiranja.

'''Plastične deformacije''' uzrokuju promjenu izgleda obratka. Sile su tako velike da prelaze izdržljivost materijala ([[granica razvlačenja]] ili granica tečenja materijala) i sirovac se počinje mijenjati. Materijal pod djelovanjem velike sile počinje "teći" i dolazi do promjene oblika. Promjene oblika i izmjera (dimenzija) povezane su u mikrostrukturi materijala s promjenom [[kristalno zrno|kristalnog zrna]] i [[Kristalna rešetka|kristalnih rešetaka]], te zbog toga i promjena mehaničko fizičkih svojstava materijala. Sve te promjene ovise o:
* stupnju deformacije,
* brzini deformacije,
* temperaturi.

=== Stupanj deformacije ===
Slobodno kovanje na temperaturama bližim gornjoj granici temperaturnog područja kovanja, s manjim stupnjem deformacije, ima kao posljedicu pogrubljenje zrna ([[kristalno zrno|kristalna zrna]] se povećavaju). Zbog toga je poželjno kovanje obaviti s većim stupnjem deformacije, kako bi se dobila sitnija kristalna zrna i bolja mehanička svojstva otkovka. 

Ako je šipka ili štap od nekog elastičnog materijala, onda i nju možemo promatrati kao [[opruga|oprugu]]. Šipka ima duljinu ''L'' i poprečni presjek ''A''. Ako šipku razvlačimo s nekom silom ''F'', onda u njoj nastaje [[naprezanje]] ''σ'', koje se opire vanjskoj sili. Tada [[Hookeov zakon]] možemo pisati u obliku:<ref>[http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/katedre/konstruiranje/kolegiji/ke1/ke1_materijali_vj/1.UvodOsnove.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170228170156/http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/katedre/konstruiranje/kolegiji/ke1/ke1_materijali_vj/1.UvodOsnove.pdf |date=28. veljače 2017. }} "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.</ref>

:<math> \sigma = E \cdot \varepsilon</math>

ili

:<math> \Delta L = \frac{F}{E \cdot A} \cdot L = \frac{\sigma}{E} \cdot L </math>

gdje je: ''σ'' – [[naprezanje]] u šipki ili štapu ([[njutn|N]]/[[Četvorni metar|mm<sup>2</sup>]]), ''E'' – [[Youngov modul elastičnosti]] (N/mm<sup>2</sup>), ''ε'' – omjer produljenja ('''stupanj deformacije''') šipke ili štapa i njene duljine (bez dimenzije ili ΔL / L), ''L'' – [[duljina]] štapa, ''ΔL'' - produljenje šipke ili štapa ([[metar|mm]]), ''F'' – sila koja produljuje šipku ili štap (N), ''A'' – poprečni presjek šipke ili štapa (mm<sup>2</sup>)<ref>[http://www.fesb.hr/~djelaska/documents/ES-skripta-760.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120131031429/http://www.fesb.hr/~djelaska/documents/ES-skripta-760.pdf |date=31. siječnja 2012. }} "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.</ref>

Hookeov zakon vrijedi samo u određenom području nekog materijala, koje se naziva '''elastično područje'''. Za [[čelik]] je elastično područje sve do [[Granica razvlačenja|granice razvlačenja]] ili gdje ta granica nije jasno određena, do granice plastičnosti koja je određena onim naprezanjem pri kojem nastaje trajno produljenje od 0,2% prvobitne dužine šipke ili štapa. Ovo naprezanje nosi oznaku ''σ<sub>0,2</sub>''.<ref> "Elementi strojeva", Karl-Heinz Decker, Tehnička knjiga Zagreb, 1975.</ref>

Povećanjem sile naprezanje ''σ'' raste, deformacija ''ε'' se povećava i rezultat toga je '''očvršćenje materijala'''. To se dešava do ''σ<sub>M</sub>'', granice [[Vlačna čvrstoća|vlačne čvrstoće]], odnosno to je naprezanje pri maksimalnoj sili. Tada se naglo počinje uzorak materijala produljivati i smanjivati presjek. Maksimalna sila pada, a naprezanje raste dok ne dođe do [[lom materijala|loma materijala]].

=== Brzina deformacije ===
[[Brzina]] deformacije je važna veličina koja utječe na obradu materijala prilikom plastične deformacije (kovanja). Povećanjem brzine deformacije, kod hladne deformacije, dolazi do očvršćenja materijala. Posljedica toga je povećanje naprezanja kod tečenja materijala, veliki otpor deformiranju, te smanjenje deformabilnosti:

:<math> \phi = \frac{\Delta \epsilon}{\Delta \tau} = \frac{V_{al}}{h} </math>
 
gdje je: ''φ'' – brzina deformacije, ''e'' - stupanj deformacije, ''τ'' - vremenski period, ''V<sub>al</sub>'' – brzina alata, ''h'' – visina (duljina) obratka.

=== Temperatura kovanja ===
Kovanje [[čelik]]a uvijek započinje na višoj temperaturi, a završava na nižoj. Zbog tehnoloških razloga poželjna je što veća širina temperaturnog područja kovanja. Kod širokog temperaturnog područja kovanja uvijek je moguće, u određenom vremenu, obaviti više kovačkih operacija. Kod kovanja jednostavnijih oblika manjih [[masa]], unutar šireg temperaturnog područja kovanja, bit će moguće dovršiti oblikovanje i bez dogrijavanja. 

'''Dozvoljeno temperaturno područje kovanja''' univerzalna je osobina čelika, određenog kemijskog sastava, i nije ovisno o postupku kovanja i kovačkim operacijama. To je temperaturno područje ustanovljeno ispitivanjem pogodnim labaratorijskim postupcima za određivanje najbolje oblikovljivosti kovanjem. Ispitivanja obuhvaćaju ponašanje [[duktilnost]]i čelika unutar temperaturnog područja i učinke re[[kristal]]izacije. Deformacijski postupak unutar tako određenog (dozvoljenog) temperaturnog područja kovanja će se provoditi s najmanjim [[Rad (fizika)|radom]] deformacije, pri čemu će se postići dobra mehanička svojstva otkovka. 

'''Razumno temperaturno područje kovanja''' zasniva se na opuštenom temperaturnom području kovanja, ali nije nužno jednako. Odabire se za svaki slučaj posebno, prema određenim uvjetima u kojima se kovanje obavlja, a ovisi o: udaljenosti [[peć]]i za zagrijavanje sirovca od kovačkog stroja na kojem se obavlja kovanje, vrsti kovačkog stroja s obzirom na brzinu kovanja, te o načinu [[prijevoz]]a sirovca od peći do kovačkog stroja. U praksi se teži izjednačiti dopušteno i razumno temperaturno područje kovanja. 

[[Eutektik|Podeutektoidni]] čelik srednjeg sadržaja ugljika kujemo kod 1 200 ºC, ako su predviđeni veliki stupnjevi deformacije. Završetak kovanja je kod temperatura između 900 ºC do 1000 ºC. Grubozrnatost nastala zbog visoke temperature početka kovanja uklonit će se po završetku kovanja normalizacijskim [[žarenje]]m. Kod nadeutektoidnih čelika temperatura početka kovanja je znatno niža.

Temperatura kovanja ovisi o vrsti materijala kojeg se prerađuje. Iskusan [[kovač]] može po boji zagrijanog čelika približno odrediti temperaturu zagrijanog čelika ([[boja užarenog čelika]]). Na [[peć]]ima za zagrijavanje nalaze se [[mjerni instrument]]i ([[pirometar|pirometri]]). 

{| class="wikitable"
|-
! Materijal
! Najmanja – najveća temperatura ([[celzij|°C]])
|-
| [[Čelik]] 
| 650 – 1100
|-
| [[Bakar (element)|Bakar]]	 
| 750 – 800
|-
| [[Mjed]] 
| 750 – 900
|-
| [[Nikal]] 
| 900 – 1000 
|-
| [[Cink]]
| 120 – 150 
|-
| [[Aluminij]] 
| 450 – 520
|-
| Lake legure 
| 350 - 480
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

== Poveznice ==
* [[Kovačko zavarivanje]]

== Vanjske poveznice ==
* {{HTE|kovanje|Kovanje}}
* {{HTE|oblikovanje-deformiranjem|Oblikovanje deformiranjem}}

[[Kategorija:Obrada metala]]