Vidi kôd stranice Jean-Baptiste Biot

{{Znanstvenik
| ime                     = Jean-Baptiste Biot
| slika                   = Jean baptiste biot.jpg
| slika_širina            = 200px
| naslov                  = 
| datum_rođenja           = [[21. travnja]] [[1774.]]
| mjesto_rođenja          = [[Pariz]], [[Francuska]]
| datum_smrti             = [[3. veljače]] [[1862.]]
| mjesto_smrti            = [[Pariz]], [[Francuska]]
| prebivalište            = 
| državljanstvo           = [[Francuzi|Francuz]]
| narodnost               = 
| etnicitet               = 
| polje                   = [[Fizika]], [[matematika]] <br/> [[Astronomija]]
| radna_institucija       = [[Francuska akademija]]
| alma_mater              =  Politehnička škola u Parizu (fr. ''[[École polytechnique]]'')
| doktorski_mentor        = [[Gaspard Monge]]
| doktorski_studenti      = 
| poznat_po               = [[Biot–Savartov zakon]] 
| autor_kratica_bot       = 
| autor_kratica_zoo       = 
| nagrade                 = član [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] (1815.)  
| religija                = 
| fusnote                 = 
}}

[[datoteka:Gerader leiter.svg|mini|desno|300px|[[Magnetsko polje]] oko ravnog [[električni vodič|električnog vodiča]].]]

'''Jean-Baptiste Biot''' ([[Pariz]], 21. travnja 1774. – Pariz, 3. veljače 1862.), francuski [[fizičar]], [[Astronomija|astronom]] i [[matematičar]]. S [[Joseph Louis Gay-Lussac|L. J. Gay-Lussacom]] poduzimao [[pokus]]ne istraživačke letove [[aerostat]]om radi proučavanja svojstava [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] na različitim [[visina]]ma (1804. podigao se na visinu od 7 000 [[metar]]a). S [[Dominique François Arago|D. F. Aragoom]] precizno izmjerio [[Gustoća zraka|gustoću zraka]] i drugih [[plin]]ova (1806.). Bavio se [[Geodetsko mjerenje|geodetskim mjerenjima]] i [[Astronomski instrumenti|astronomskim mjerenjima]] duljine [[meridijan]]a. Pokusima istraživao [[Polarizirana svjetlost|polarizaciju svjetlosti]] i otkrio [[optika|optički]] zakret ravnine [[Polarizacija|polarizacije]] [[svjetlost]]i u različitim [[Tekućine|tekućinama]] (1815.). Primijenio [[polarimetar]] (saharometar) u [[medicina|medicinskoj]] [[Dijagnostika|dijagnostici]] [[dijabetes]]a. Istraživao [[Brzina zvuka|širenje zvuka]] u [[krutine|čvrstim tijelima]] te postavio teoriju širenja [[val]]ova u tim tijelima. Najpoznatiji je po Biot-Savartovu pokusu za [[magnetsko polje]] ravne [[električna struja|električne struje]], kao i po [[Biot–Savartov zakon|Biot-Savartovu zakonu]] za magnetsko polje strujnog dijela. Bio je član [[Francuska akademija|francuske Akademije znanosti]] (od 1803.) i [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] (od 1815.).<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=7807 |title=Biot, Jean-Baptiste |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=}}</ref>

== Biot–Savartov zakon ==
{{Glavni|Biot–Savartov zakon}}

'''Biot-Savartov zakon''' ili '''Laplaceov zakon''' je [[fizika]]lni zakon koji opisuje vezu između [[Magnetsko polje|jakosti magnetskoga polja]] i stalne [[električna struja|električne struje]] koja ga je prouzročila. Otkrili su ga J. Biot i [[Félix Savart|F. Savart]] izvodeći su [[pokus]] (1820.) s dugim ravnim [[električni vodič|električnim vodičem]] kojim teče [[električna struja]] ''I'' između dvaju [[magnet]]skih štapova. Pokazali su da je jakost magnetskoga polja na udaljenosti ''R'' od vodiča razmjerna električnoj struji ''I'', a obrnuto razmjerna toj udaljenosti, i da smjer jakosti magnetskoga polja ovisi o smjeru električne struje. [[Pierre-Simon Laplace|P. Laplace]] poopćio je taj eksperimentalni rezultat u matematički [[vektor]]ski zakon, koji daje iznos i smjer jakosti magnetskoga polja d''H'' u bilo kojoj točki prostora na udaljenosti ''r'' od elementa električne struje ''I'', što protječe vodičem proizvoljna oblika: 

:<math> \mathrm{d}\boldsymbol{H} = \frac{1}{4 \cdot \pi \cdot R^2} \cdot (I \cdot d\boldsymbol \ell\times \frac{\mathbf{r'}}{|\mathbf{r'}|}) </math>

gdje je d''l'' [[Infinitezimalni račun|infinitezimalna]] duljina žice u smjeru električne struje. Može se izraziti i u obliku: 

:<math> \mathrm{d}\boldsymbol{B} = \frac{\mu_0}{4 \cdot \pi \cdot R^2} \cdot (I \cdot d\boldsymbol \ell\times \frac{\mathbf{r'}}{|\mathbf{r'}|}) </math>

gdje je ''B'' - [[magnetska indukcija]], a ''μ<sub>0</sub>'' - [[magnetska permeabilnost vakuuma]]. Smjer jakosti magnetskoga polja može se odrediti prema pravilu desne ruke: ako ispruženi palac pokazuje smjer električne struje, tada su prsti savinuti u smjeru jakosti magnetskoga polja.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7817 |title=Biot-Savartov zakon (Laplaceov zakon) |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=}}</ref>

Biot-Savartov zakon je temelj za magnetostatiku, gdje igra sličnu ulogu kao [[Coulombov zakon]] u [[elektrostatika|elektrostatici]]. Kada se magnetostatika ne primjenjuje, Biot-Savartov zakon zamjenjuje se Jefimenkovim jednadžbama. Zakon vrijedi u magnetostatskoj aproksimaciji, a sukladan je i [[Ampèreov zakon|Ampèreovom kružnom zakonu]] i [[Gaussov zakon|Gaussovom zakonu za magnetizam]].<ref>{{cite book |author=Jackson, John David |title=Classical Electrodynamics |edition=3rd |location=New York |publisher=Wiley |year=1999 |isbn=0-471-30932-X |page=Chapter 5}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

{{GLAVNIRASPORED:Biot, Jean-Baptiste}}
[[Kategorija:Francuski fizičari]]
[[Kategorija: Francuski matematičari]]
[[Kategorija:Francuski astronomi]]