Vidi kôd stranice Indigo

{{Infookvir kemijski spoj
| formula                = <chem> C16H10N2O2 </chem>
| slika                  = Indigo skeletal.svg
| slika_opis             = 
| slika1                 = Indian indigo dye lump.jpg
| slika_opis1            = Komad indiga iz biljke indigovke iz Indije (oko 6,35 x 6,35 cm osnova).
| IUPAC nomenklatura     = Indigo
| ostala imena           = 2,2'-bis (2,3-dihidro-3-oksoindoliliden)
| CAS                    = 482-89-3
| EC                     = 
| UN                     = 
| RTECS                  = DU2988400
| molarna masa           = 262,27 g·mol<sup>−1</sup> 
| molekulska masa        = 
| izgled                 = Tamnoplavi kristalni prah
| gustoća                = 1,199 g/cm3
| tališteK               = 
| tališteC               = Od 390 do 392 °C   
| vrelišteK              = 
| vrelišteC              = Raspada se
| tlak para              = 
| topljivost             = 990 µg/L (kod 25 °C u vodi)
| dipolni moment         = 
| slika2                 =
| slika_opis2            = 
| oblik molekule         = 
| izvor znkops           = 
| znakovi opasnosti      = Opasnost po zdravlje
| NFPA 704               = 
}}

'''Indigo''' ([[Portugalski jezik|port]]. ili [[Španjolski jezik|španj]]. ''índigo'', od [[Latinski jezik|lat]]. ''indicum'', od [[Grčki jezik|grč]]. ''ἰνδıϰός'': indijski) je modro [[bojilo]] poznato od davnine, [[derivat]] [[indol]]a. Nekoć je bilo najznačajnije bojilo, dobivalo se iz takozvanih indigonosnih [[biljke|biljaka]] ili [[indigovka |indigovki]] (na primjer lat. ''Indigofera tinctoria''). [[Lišće]] se [[Ekstrakcija|ekstrahiralo]] (koncentart) vrelom [[voda|vodom]] i izdvajao se bezbojni indoksil kao jedan od raspadnih proizvoda [[Glikozidi|glikozida]] indikana. Indoksil se zatim [[oksidacija|oksidacijom]] sa [[zrak]]om prevodio u indigo. Pošto je krajem 19. stoljeća određena struktura prirodnog indiga, razvijena je njegova [[Sinteza (kemija)|kemijska sinteza]]. Otada se proizvodi samo [[sintetika|sintetski]], i to iz [[anilin]]a i [[etilen]]-oksida ili iz [[naftalen]]a. Njegova je glavna prednost pred prirodnim indigom veća jakost [[boja|boje]]. U čistom stanju indigo je prah, koji otapanjem u alkalnome mediju uz [[reducens]] daje snažnu (intenzivnu) modru obojenost, pa se u [[Tekstilna industrija|tekstilnoj industriji]] upotrebljava za bojenje i [[tisak]]. Danas je i sintetski indigo donekle potisnut novim vrstama sintetskih bojila.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27300 |title=indigo |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=}}</ref>

Indigo, C<sub>16</sub>H<sub>10</sub>O<sub>2</sub>N<sub>2</sub> (C.I. 75780), [[talište]] od 390 do 392 °C, tvori plave iglice [[kristalizacija|kristalizacijom]] iz otopine u [[kloroform]]u. Zagrijavanjem [[Sublimacija|sublimira]] tvoreći crvenoljubičaste [[para|pare]]. Dobiva se osim iz tropskih [[Mahunarke|mahunarki]] iz roda ''Indigofera'' (lat. ''Indigofera tinctoria'', ''I. anil'' i druge), i iz modrog vrhovnika (lat. ''Isatis tinctoria''). Sirovi se indigo prema boji naziva purpurnoljubičastim, plavoljubičastim, lijepoplavim i superlijepoplavim. Upotrebljava se za bojenje i tiskanje pamuka i vune.<ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Prirodna bojila'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Organski obojeni pigmenti ==
Za razliku od [[Anorganski pigmenti|anorganskih pigmenata]], koji su poznati od davnine, organski su se pigmenti u posljednjih stotinjak godina veoma razvili, zahvaljujući velikim dostignućima kemije [[Sintetika|sintetskih materijala]], te razvoju [[Grafički dizajn|grafičke industrije]] i sve većoj upotrebi raznobojnog [[tisak|tiska]]. Organski su pigmenti, kao i bojila, obojene čvrste tvari, koje se prema svom sastavu ubrajaju u organske spojeve. Međutim, od bojila se bitno razlikuju po tome što su praktički netopljivi u mediju u kojemu se primjenjuju, pa se upotrebljavaju u obliku sitne [[Suspenzija (kemija)|suspenzije]]. 

U usporedbi s anorganskim pigmentima, u organskim je pigmentima šira paleta [[boja]] i veći izbor prijelaznih nijansi, veća jakost i svjetloća boje, čišći ton, izdašniji su i veće [[gustoća|gustoće]]. Organski pigmenti nisu toliko postojani na povišenim [[temperatura]]ma, zbog [[topljivost]]i, iako slabe, neotporni su prema organskim otapalima, a osim toga, mnogo su skuplji od anorganskih pigmenata. Njihova je pokrivna moć slabija od moći pokrivanja anorganskih pigmenata, ali su stoga prozirni (transparentni), što je njihova posebna odlika, osobito cijenjena u [[Tiskarstvo|tiskarstvu]]. To se ogleda i u pregledu njihove potrošnje: 45% organskih pigmenata troši se za pripravu tiskarskih boja, 36% za pigmentiranje sredstava za ličenje, 15% za bojenje sintetskih materijala, a ostatak od 4% u različite druge svrhe. 

Za razlikovanje velikog mnoštva sintetskih organskih pigmenata od velike je pomoći njihova podjela prema oznakama navedenim u međunarodno priznatom indeksu ([[Engleski jezik|eng]]. ''Colour Index''). Oznaka se za svaki pojedini pigment sastoji od slova i brojaka, a opisuje vrstu tvari, boju, redni broj i pripadnost nekoj od grupa kemijskih spojeva. Tako na primjer, oznaka C.I. PR 177, 65 300 označuje da je to prema Colour Index (C.I.) pigment (P) crvene (R) boje, rednog broja 177, koji pripada grupi antrakinonskih (od 58 000 do 72 999) pigmenata. 

Organski su pigmenti sintetski spojevi koji se prema svojoj kemijskoj strukturi mogu višestruko razvrstati. Obično se razlikuju dvije glavne grupe organskih pigmenata: azo pigmenti i ostali organski pigmenti. Iako je zajedničko strukturno svojstvo druge grupe što su to policiklički spojevi s kondenziranim prstenima, ta grupa organskih pigmenata obuhvaća vrlo različite organske spojeve, od kojih su najvažniji ftalocijanini, dioksazini i karbonilni policiklički spojevi.<ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Slike ==

{| cellpadding="0" cellspacing="0" style="margin:auto; border:1px solid #ccc; background:#fff;"
|-
|
{| cellspacing=3 cellpadding=3 style="background:#fff;"
|-
|  style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Indigofera tinctoria1.jpg|x180px|border]]
|  style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Indigo-guizhou.jpg|x180px|border]]
|  style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Jeans.jpg|x180px|border]]
|-
|align=center|Biljka indigovka (lat. ''Indigofera tinctoria'').
|align=center|Indigo dobiven iz biljke indigovke.
|align=center|Većina indiga koristi se za bojenje [[Traperice|traperica]].
|}
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

== Poveznice ==
* [[Indigoidna bojila]]

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat-inline|Indigo}}

[[Kategorija:Pigmenti]]
[[Kategorija: Materijali]]
[[Kategorija:Biljni proizvodi]]