Vidi kôd stranice Glasnoća

[[datoteka:Tidens naturlære fig40.png|300px|desno|mini|[[sluh|Slušni]] sustav [[uho|uha]].]]

[[datoteka:Spherical pressure waves.gif|mini|desno|300px|[[Zvuk]] se širi u obliku prostornih [[longitudinalan val|longitudinalnih valova]] u [[zrak]]u.]]

'''Glasnoća''' je subjektivna veličina kojom se opisuje [[Fiziologija|fiziološki]] osjet [[zvuk]]a. Osim o [[Jakost zvuka|jakosti zvuka]], glasnoća ovisi o osjetljivosti [[uho|uha]] za određenu [[frekvencija|frekvenciju]]. Glasnoća se izražava brojčanom jedinicom [[son (jedinica)|son]], a [[razina]] glasnoće brojčanom jedinicom [[fon (jedinica)|fon]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22195 |title=glasnoća |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2016.}}</ref>

Kao mjera za fiziološko djelovanje izvora zvuka na uho služi jakost glasa. Jakost glasa ovisi o jakosti zvuka, odnosno o zvučnom tlaku i s ovim se ne smije zamijeniti. Jakost glasa ili glasnoća je fiziološki, a jakost zvuka [[fizika|fizikalni pojam]]. Tako na primjer jakost glasa 10 motornih vozila nije 10 puta veća od jakosti glasa jednog [[vozila]]. Jedinica za jakost glasa je [[fon (jedinica)|fon]]. Jakost zvuka od 2,5 ∙ 10<sup>-12</sup> W/m2 odgovara jakosti glasa od nula fona. 

Glasnoća zvuka jest osjet jakosti zvuka u ljudskom uhu. Ovisi o jakosti i frekvenciji zvuka. Razina glasnoće izražena u fonima jest, dogovorno, jednaka razini jakosti u [[decibel]]ima za zvuk frekvencije 1 000 Hz u cijelom području od granice čujnosti do granice bola. Primjeri razine glasnoće različitih složenih zvukova dani su u sljedećoj tablici:

{| class="wikitable"
|-
!  Vrsta zvuka !! Razina glasnoće ([[fon (jedinica)|fon]])
|-
| prag [[Osjeti|osjeta]] || 0
|-
| šaptanje || 20
|-
| tiha [[glazba]] || 40
|-
| bučan govor || 60
|-
| [[promet]]na [[ulica]] || 80
|-
| prolazak brzog [[vlak]]a || 100
|-
| [[motor]] [[zrakoplov]]a || 120
|-
| prag [[Bol (osjećaj)|bola]] || 130
|}

== Mjerne jedinice ==

=== Son ===
{{Glavni|Son (jedinica)}}

'''Son''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''sonus'': zvuk) je [[mjerna jedinica]] glasnoće, definiran normiranim odnosom glasnoće ''N'' u sonima i razine glasnoće ''L'' u fonima (ph) za dva uporišta pri frekvenciji ''f'' = 1 kHz. 1 son za ''L'' = 40 ph i 10<sup>–3</sup> sona za L = 0 ph. Ukupna glasnoća više zvučnih izvora različitih frekvencija zbroj je glasnoća pojedinih izvora.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57147 |title=son |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2016.}}</ref>

=== Fon ===
{{Glavni|Fon (jedinica)}}

'''Fon''' ([[Grčki jezik|grč]]. ''φωνή'': glas) (oznaka ph) je brojčana jedinica razine glasnoće, određena [[logaritam|logaritmom]] omjera [[tlak]]ova opaženog zvuka ''p'' i usporedbenog [[zvuk]]a ''p<sub>0</sub>'' = 2 · 10<sup>–5</sup> [[Pa]], to jest [[razina]] je tlaka ''p'' prema usporedbenom tlaku:<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20047 |title=fon |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2016.}}</ref>

:<math>L = 20 \cdot \log_{10}\!\left(\frac{p}{p_0}\right)\!~\mathrm{ph} </math>

== Osjet zvuka ili osjetljivost uha ==
[[datoteka:Razina glasnoće 1.png|mini|desno|300px|Usporedba razine jakosti zvuka (dB) i glasnoće ili jakosti zvuka ([[fon (jedinica)|fon]]) prema [[standard]]u ISO 226 iz 2003.]]
Slušni [[Osjeti|osjet]] jakosti zvuka osniva se na [[Fiziologija|fiziološkom djelovanju]], to jest na podraživanju slušnih [[živac]]a. Zato je potrebno utvrditi kako taj slušni osjet ovisi o jakosti zvuka, odnosno o zvučnom [[tlak]]u. Ispitivanje je pokazalo da je za svaki čist [[ton]] potreban neki minimalni zvučni tlak da bi ga uho moglo čuti. Taj minimalni tlak kod kojeg se još određeni ton čuje zove se '''prag''' ili '''granica čujnosti'''. No zvučni tlak može biti opet tako velik da prouzrokuje [[Bol (osjećaj)|bol]] u ušima pa se zato zove '''granica bola'''. Granica čujnosti i granica bola ovisne su o [[frekvencija|frekvenciji]], to jest kod različitih frekvencija one su različite. Osjetljivost uha je najveća kod frekvencije oko 2 700 [[Hz]]. Ljudsko uho osjeća zvukom izazvanu promjenu tlaka zraka (akustički tlak). Za zvučni val frekvencije 1 k[[Hz]] i jakosti koja odgovara pragu čujnosti (''I<sub>0</sub>'' = 10<sup>–12</sup> W/m²), [[amplituda]] pomaka čestice iznosi oko 10<sup>–11</sup> [[metar|m]], dok je amplituda akustičkoga tlaka oko 2 · 10<sup>–5</sup> [[Pa]]. Za zvuk na granici bola pomak je čestice 10<sup>–5</sup> m, a [[akustički tlak]] 30 [[Pa]].<ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

== Jakost zvuka ==
{{Glavni|Jakost zvuka}}

'''Jakost zvuka''' (oznaka ''I'') je [[Mjerna veličina|fizikalna mjerna veličina]] koja opisuje [[energija|energiju]] zvučnoga vala u vremenskom razdoblju (intervalu) kroz površinu okomitu na smjer širenja [[val]]a. Mjerna je jedinica [[vat]] po [[Četvorni metar|kvadratnom metru]] (W/m²).

'''Prag čujnosti''' je najmanja jakost zvuka koju ljudsko [[uho]] može čuti: 

:<math>I_0 = 1~\mathrm{pW/m^2} = 0,000\,000\,000\,001~\mathrm{W/m^2}.</math>

'''Razina jakosti zvuka''' (oznaka ''L'') je [[mjerna veličina]] prilagođena osjetljivosti ljudskoga uha, deseterostruki [[logaritam]] omjera jakosti nekoga zvuka i praga čujnosti, odnosno: 

:<math>L = \frac{1}{2} \cdot \ln\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{Np} = \log_{10}\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{B} = 10 \cdot \log_{10}\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{dB} </math>

gdje je:
*''I'' - razina jakosti zvuka;
*''I''<sub>0</sub> - prag čujnosti;
* Np - [[neper]];
* B - [[Bel (jedinica)|bel]];
* dB - [[decibel]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69160 |title=jakost zvuka |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2016.}}</ref>

Valovi zvuka proizvode [[tlak]] na tijelo na koje udaraju. Jakost zvuka je količina [[energija|energije]] koju isijava izvor [[zvuk]]a u 1 [[sekunda|sekundi]] kroz [[površina|površinu]] od 1 [[Četvorni metar|m<sup>2</sup>]] okomito na smjer njegovog širenja i mjeri se u [[vat|W]]/m<sup>2</sup>. Iz izraza za [[gustoća|gustoću]] energije vidimo da je jakost zvuka to veća što je veća gustoća sredstva ''ρ'' u kojem se zvuk širi i što je veća [[amplituda]] ''A'' [[val]]a. Međutim, kod prostornih valova gustoća energije opada s kvadratom udaljenosti, pa je u tom razmjeru i jakost zvuka:

:<math>j = \frac{j_0}{r^2}\ </math>

gdje je: ''j<sub>0</sub>'' - gustoća energije na duljini ''r'' = 1 metar od njegovog izvora. 

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

[[Kategorija:Akustika]]