Vidi kôd stranice Gama-čestica

[[datoteka:Gamma Decay.svg|mini|desno|300px|Gama-zračenje odgovara kratkovalnom [[Rendgenske zrake|rendgenskom zračenju]], ali za razliku od rendgenskog zračenja nastaje u [[atomska jezgra|atomskoj jezgri]].]]

[[datoteka:Operation Upshot-Knothole - Badger 001.jpg|mini|desno|300px|Gama-zračenje se emitira tijekom [[nuklearna fisija|nuklearne fisije]] u [[Nuklearno oružje|nuklearnim eksplozijama]].]]

[[datoteka:Radioactive.svg|mini|desno|300px|Znak za opasnost od [[radioaktivnost]]i.]]

[[datoteka:Alfa beta gamma radiation.svg|300px|mini|desno|[[Alfa-zračenje]] može zaustaviti [[papir]]; [[beta-zračenje]] može zaustaviti [[aluminij]]ski lim debeo nekoliko milimetara; a većinu gama-zračenja može zaustaviti desetak centimetara debela olovna ploča.]]

[[datoteka:Al-gamma-xs.svg|mini|desno|300px|Linearni koeficijent za slabljenje mlaza gama zraka (''μ'') zbog prolaza kroz [[aluminij]] (atomski broj Z = 13) na apscisi i energija gama zraka na ordinati. Vidljivo je da uglavnom u svim područjima prevladava [[Comptonovo raspršenje]].]]

[[datoteka:Pb-gamma-xs.svg|mini|desno|300px|Linearni koeficijent za slabljenje mlaza gama zraka (''μ'') zbog prolaza kroz olovo (atomski broj Z = 82) na apscisi i energija gama zraka na ordinate. Kod nižih energija gama zraka prevladava fotoelektrična apsorpcija, dok iznad 5 MeV, počinje prevladavati stvaranje parova elektron&ndash;[[pozitron]].]]

[[datoteka:Compton-scattering.svg|mini|desno|300px|Kod [[Comptonovo raspršenje|Comptonovog raspršenja]] [[foton]] gama zrake valne duljine ''<math>\lambda</math>'' dolazi s lijeve strane, sudara se s [[atomska jezgra|atomskom jezgrom]] nekog [[kemijski element|kemijskog elementa]] i nastaje novi foton valne duljine ''<math>\lambda'</math>'' koji izlazi pod nekim kutom <math>\theta</math>.]]

[[datoteka:Cobalt-60 Decay Scheme.svg|mini|desno|300px|Primjer gama raspada [[kobalt]]a-60.]]

'''Gama-zračenje''', '''gama-zrake''', '''γ-zrake''', '''gama-čestica''' ili '''γ-čestica''' su [[elektromagnetski val]]ovi vrlo visoke [[frekvencija|frekvencije]] i [[energija|energije]], koji nastaju prilikom [[kvant]]nih prijelaza [[atomska jezgra|atomskih jezgri]] s pobuđenih stanja, u procesu [[Zakočeno zračenje|kočnoga zračenja]] brzih [[elektron]]a prilikom sudara s atomskim jezgrama i u procesima pretvorbi [[Subatomska čestica|subatomskih čestica]]. Otkrili su ih 1898. [[Maria Skłodowska-Curie|M. Skłodowska-Curie]] i [[Pierre Curie|P. Curie]], proučavajući prirodnu [[radioaktivnost]]. Energija gama-zračenja je u području od 10 k[[eV]] do 17,6 MeV, što odgovara [[valna duljina|valnim duljinama]] od 10<sup>−11</sup> do 10<sup>−14</sup> [[metar|m]]. Pri radioaktivnom raspadanju, na primjer nakon [[Alfa-zračenje|alfa-zračenja]] ili [[Beta-zračenje|beta-zračenja]], jezgre često emitiraju gama-zračenje, koje se može znatno razlikovati po energiji. Najčešće je gama-zračenje s energijama između 0,1 i 1 MeV. Za određivanje energije niskoenergijskog gama-zračenja koriste se valna svojstva [[ogib]]a (difrakcije) u [[kristal]]ima, a energija visokoenergijskog gama-zračenja određuje se s pomoću međudjelovanja s elektronima.

Gama-zračenje je vrlo prodorno. Slabi pri prolazu kroz tvar zbog [[Apsorpcija (razdvojba)|apsorpcije]] i [[Raspršenje|raspršenja]], po [[Eksponencijalna funkcija|eksponencijalnom zakonu]] kao i [[rendgensko zračenje]], od kojeg se razlikuje samo po načinu nastanka. Apsorpcija gama-zračenja u tvari zbiva se uglavnom međudjelovanjem s elektronima. Za gama-zračenje niske energije (manje od 1 MeV) najvažniji je [[fotoelektrični učinak]], pri kojem gama-[[foton]]i predaju cijelu svoju energiju elektronu vezanomu u atomskoj ljusci; elektron tada izleti iz atoma s energijom gama-fotona umanjenom za [[Energija vezanja|energiju vezanja]] elektrona u [[atom]]u. Za srednje energije gama-zračenja (oko 1 MeV) prevladava [[Comptonov učinak]]. Pri tom procesu gama-foton udari o elektron i preda mu dio svoje energije i [[količina gibanja|količine gibanja]]; pritom elektron izleti iz atoma, a gama-zračenje nastavlja put s promijenjenim smjerom i smanjenom energijom. Za visoke energije gama-zračenja (više od 5 MeV) najvažniji proces međudjelovanja s tvari tvorba je parova. Gama-foton, kvant elektromagnetskoga zračenja, pretvori se u par: elektron–[[pozitron]]. Za taj je proces potrebna energija gama-zračenja veća od 1,02 MeV, to jest dvaput veća od energije mirovanja elektrona.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21168 |title=gama-zračenje (γ-zrake) |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2019.}}</ref>

Gama-zračenje označuje dio [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]] s jako kratkim valovima (manje od 0,5&nbsp;[[Nanometar|nm]]). Gama-čestice su neutralne i vrsta su [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]], te posjeduju znatno veću prodornost od [[alfa-čestica]] i [[beta-čestica]]. Emitiranje gama zračenja [[kobalt]]a-60 se koristi pri [[sterilizacija|sterilizaciji]] medicinske opreme ili liječenju [[karcinom]]a, kao i zračenje [[cezij]]a-137.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/librenjak/gama.htm |title=Arhivirana kopija |archive-url=https://web.archive.org/web/20091024042157/http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/librenjak/gama.htm |archive-date=24. listopada 2009. |access-date=2. siječnja 2009.}}</ref>

Gama zrake su snopovi [[foton]]a. Foton je [[kvant]] [[energija|energije]], odnosno "energetski paket", bez mase mirovanja. [[Frekvencija]] i [[valna duljina]] gama zrake u funkciji energije su određene [[Planckov zakon|Planckovim zakonom]]:

:<math> \Delta E = h \cdot \nu = h \cdot \frac{c}{\lambda} </math>

gdje je: ''h'' - [[Planckova konstanta]], ''c'' - [[brzina svjetlosti]] i λ - [[valna duljina]] gama-zrake.

== Svojstva gama zraka ==

=== Brzina i energija gama-zraka ===
Kako se gama-zrake sastoje od [[foton]]a velike energije i spadaju u [[elektromagnetsko zračenje]], tada je [[brzina]] gama zraka jednaka [[brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]]. Gama zrake ne mogu skretati u [[Magnetsko polje|magnetskom]], niti u [[Električno polje|električnom polju]].

Njihova [[valna duljina]] određuje se [[ogib]]om ili difrakcijom pomoću [[Kristalna rešetka|kristalne rešetke]] nekih [[Kemijski element|kemijskih elemenata]], kojima je poznata veličina kristalne rešetke. [[Pokus]]ima je utvrđeno da im se valne duljine kreću od 0,4 [[metar|pm]] do 42,8 pm. To odgovara frekvencijama od 7{{e|18}} [[Herc|Hz]] do 7,5{{e|20}} Hz. Kako [[Rendgenske zrake|rendgensko zračenje]] ima valne duljine od 10 pm do 4 930 pm, vidljivo je da im jedan dio područja zračenja preklapa. Bitna je razlika je da gama zračenje nastaje iz [[Atomska jezgra|atomske jezgre]] atoma, dok rendgensko zračenje nastaje iz [[elektron]]skog omotača [[atom]]a.

[[Energija]] gama zračenja ovisi o [[Radionuklid|radioaktivnom elementu]] koji ga zrači, a može iznositi od 0,03 do 3,1 M[[eV]]. Ispitivanjem je utvrđeno da [[Spektar (fizika)|spektri]] gama-zraka se sastoje iz jedne ili nekoliko [[Spektar (fizika)|spektralnih linija]], tako da gama-zraka imaju jedan ili više iznosa energija.

=== Ionizirajuće zračenje ===
{{glavni|Ionizirajuće zračenje}}

Gama-zračenja spada u najprodorniju vrstu [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]], ali im je jačina [[ionizacija|ionizacije]] puno manja od [[alfa-čestica]] i [[beta-čestica]]. Ustvari, gama-zračenje ionizira [[plin]]ove indirektno, zbog toga što duž svoje putanje izbacuju [[elektron]]e iz [[atom]]a i [[molekula]] [[plin]]ova, pa ovi sekundarni elektroni na svojim kratkim stazama stvaraju ionske parove. Neke gama-zrake mogu proći i kroz [[Olovo (element)|olovnu]] ploču debljine 200 [[metar|mm]] ili [[čelik|čeličnu]] ploču debljine 300&nbsp;mm.

=== Prolazak gama zračenja kroz razne materijale ===
Međudjelovanje gama-zraka s raznim materijalima se odvija putem tri [[nuklearna reakcija|nuklearne reakcije]]:<ref>[http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/UNE_compl_r1_-_ver_4_DF.pdf]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} "Uvod u nuklearnu energetiku", Prof. dr. sc. Danilo Feretić, 2011.</ref>
* [[fotoelektrični učinak]] ili fotoelektrična apsorpcija,
* [[Comptonovo raspršenje]],
* stvaranje parova.

==== Fotoelektrična apsorpcija ====
{{glavni|Fotoelektrični učinak}}

'''Fotoelektrična apsorpcija''' je pojava u kojoj [[foton]] reagira s [[atom]]om u cjelini, izbacujući pri tome jedan [[elektron]] iz njegove ljuske. [[Kinetička energija]] izbačenog elektrona je jednaka razlici energije fotona (odnosno gama-[[kvant]]a) i energije veze tog elektrona u atomu. U ovom procesu biva, dakle, potpuno apsorbirana energija upadnog fotona. Zakon o očuvanju momenta gibanja u ovom procesu može biti ispunjen jedino ako atom dobije moment gibanja suprotan momentu gibanja izbačenog elektrona. Zbog toga učinak fotoelektrične apsorpcije (koji nastaje i u [[Fotodioda|fotoćelijama]] djelovanjem [[Svjetlost|vidljivog svjetla]] na atome) nije moguć sa slobodnim elektronom. Udarni presjek za fotoelektričnu apsopciju je značajan kod niskih energija gama-zraka i brzo opada s porastom energije tih zraka.

==== Comptonovo raspršenje ====
{{glavni|Comptonovo raspršenje}}

'''Comptonovo raspršenje''' je [[Nuklearna reakcija|nuklearni proces]] u kojemu također dolazi do međudjelovanja gama-kvanta s [[elektron]]om u plaštu atoma. Za razliku od fotoelektričke apsorpcije u ovom procesu ne dolazi do potpune apsorpcije gama-zrake, jer se pored izbačenog [[elektron]]a emitira i gama-zraka, ali sa smanjenom energijom.

==== Stvaranje parova elektron&ndash;pozitron ====
{{glavni|Nuklearna reakcija}}

'''Nuklearna reakcija''' stvaranja parova je proces pretvaranja energije u [[masa|masu]]. U toj nuklearnoj reakciji foton, odnosno gama-kvant, reagira s energetskim poljem atomske jezgre, biva [[Anihilacija|anihiliran]] i pri tome stvara par materijalnih čestica elektron-[[pozitron]]. Prema [[Albert Einstein|Einsteinovoj]] [[Ekvivalencija mase i energije|ekvivalentnosti mase i energije]] (''ΔE=Δmc''<sup>2</sup>), energetski ekvivalent masi mirovanja para elektron-pozitron iznosi 1,02 M[[eV]]. To je ujedno i minimalna energija gama-zrake koja može dovesti do stvaranja parova. Pozitron koji nastaje u nuklearnoj reakciji stvaranja parova je veoma kratkog vijeka. Taj pozitron biva brzo anihiliran s elektronom, pri čemu se stvaraju 2 gama-kvanta energije od po 0,51 MeV koji odlaze na suprotne strane.

=== Promjena jakosti snopa gama zraka pri prolazu kroz materiju ===
Pokusima je potvrđen jednostavan matematički zakon za slabljenje snopa onog dijela gama zraka koje prolazeći kroz materijal [[gustoća|gustoće]] ''ρ'' ne reagiraju s materijalom. Taj zakon ima oblik:

:<math>I(d) = I_0 \cdot e^{-\mu d}</math>

gdje je: ''I'' – [[Jakost zračenja|jakost gama-zračenja]], ''I<sub>0</sub>'' - jakost gama-zračenja prije prolaza kroz [[materijal]], ''μ'' - linearni koeficijent za slabljenje mlaza gama-zraka zbog prolaza kroz materijal (m<sup>−1</sup>), ''d'' – debljina materijala.

Kod niskih energija prevladava utjecaj fotoelektrične apsorpcije, kod srednjih Comptonovog raspršenja, a kod najviših stvaranja parova. Međutim, apsorpcija gama-zraka nastaje samo kod fotoelektričkog učinka. Comptonovo raspršenje i stvaranje parova stvaraju nove gama-zrake, čime se povećava jakost gama-zraka pri prolazu kroz materijal. Povećanje se iskazuje takozvanim '''faktorom nakupljanja''' ([[Engleski jezik|engl]]. ''buildup factor''), koji se primjenjuje kod proračuna bioloških štitova. Taj faktor ovisi o energiji gama-zraka i geometriji biološkog štita. Vrijednosti faktora nakupljanja mogu doseći iznos od 10 pa i više, te nisu nipošto zanemarive.

Prodornost gama-zraka kroz materijale neusporedivo veća od prodornosti beta-čestica i alfa-čestica. Zbog toga se štitovi za zaštitu okoline od zračenja nuklearnih postrojenja (ti štitovi se najčešće izrađuju iz [[beton]]a ili [[Olovo (element)|olova]]) projektiraju za zaštitu od gama-zraka.

== Mjerne jedinice ionizirajućeg zračenja ==
{{glavni|Mjerne jedinice ionizirajućeg zračenja}}

[[radioaktivnost|Aktivnost radioaktivnog uzorka]] mjeri se u [[bekerel]]ima (Bq). Aktivnost od 1 Bq znači jedan raspad [[atomska jezgra|atomske jezgre]] u sekundi. Kako su aktivnosti uzoraka često vrlo velike u upotrebi je i veća jedinica, [[kiri]] (Ci). 1 Ci iznosi 3,7{{e|10}} Bq.

Da bi se mjerila [[energija]], koju putem zračenja apsorbira određena tvar, koristi se jedinica [[grej]] (Gy). Omjer te energije i mase tijela koje ju apsorbira zove se [[apsorbirana doza]]. Ako se [[energija]] od 1 [[Džul|J]] apsorbira u 1 [[kilogram|kg]] tvari govorimo o apsorbiranoj dozi od 1 Gy. Ovako definirana doza ne govori ništa o biološkim učincima apsorbiranog zračenja. Svaka vrsta zračenja (α, β, γ) ima drugačiji utjecaj na žive stanice, koji se opisuje '''faktorom Q'''. Zato se definira [[ekvivalentna doza]], koju dobijemo tako da apsorbiranu dozu pomnožimo faktorom Q. Jedinica za ekvivalentnu dozu je [[sivert]] (Sv).<ref>[http://personal.unizd.hr/~mdzela/nastava/KTF.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100705051127/http://personal.unizd.hr/~mdzela/nastava/KTF.pdf |date=5. srpnja 2010. }} "Ionizirajuće zračenje u biosferi", Mile Dželalija, Kemijsko-tehnološki fakultet, Sveučilište u Splitu, 2011.</ref>

== Gama-raspad ==
[[datoteka:Meta-stability.svg|mini|desno|300px|Kod metastabilnosti sustavu je potrebna dodatna energija (mala) da bi preskočio energijsku barijeru.]]
Gama-raspad se očituje odašiljanjem gama-zračenja. Gama-raspadom, za razliku od [[Alfa raspad|alfa]] i [[beta raspad]]a, ne nastaje novi element. Gama zračenje emitira svaka uzbuđena (ekscitirana) jezgra nakon beta-raspada. Uzbuđena jezgra se oslobađa viška energije emisijom fotona (čestica elektromagnetskog zračenja), to jest gama-zraka. Takav foton ima energiju koja je i do milijun puta veća od fotona vidljive svjetlosti i naziva se '''gama-foton''' ili '''gama-zraka'''. Broj [[proton]]a i [[neutron]]a ostaje isti, a promijenjena je samo [[energija]] uzbude ('''uzbuđena energija''') jezgre koja se spustila s veće na nižu razinu. S neke stepenice svog energijskog stepeništa jezgra može skočiti na dno odjednom ili preko jedne ili više međustepenica. Zato je rezultat gama raspada jedna ili više gama zraka različitih energija.

Ponekad se, umjesto gama-raspadom, jezgra oslobađa viška energije na drugi način. Uzmimo za primjer jezgru [[ksenon]]a-125 koja je nastala [[Elektronski uhvat|elektronskim uhvatom]] iz jezgre [[jod]]a-125. Ta jezgra ima 35 k[[eV]] viška energije koji se ponekad oslobađa emisijom gama-zrake čija je energija ''E''<sub>γ</sub> = 35 keV. Češće jezgra tu energiju predaje svom K elektronu (elektronu iz prve, K ljuske). Tako K elektron dobiva dovoljno energije da se oslobodi iz omotača i napušta atom. Prazno mjesto popunjavaju elektroni iz gornjih ljuski, dok se razlika njihovih energija oslobađa u obliku fotona, što nazivamo '''karakterističnim gama-zračenjem'''. Cijeli se proces zove '''interna konverzija''' (ili '''izomerni prijelaz'''). Kao što se vidi iz ovog primjera najčešće su gama-raspad i interna konverzija konkurentni procesi.

S obzirom na to da su elektromagnetske sile, koje uzrokuju gama-raspad, jače od slabih sila, gama-raspad je gotovo trenutan, dok je beta-raspad puno sporiji. Iznimno je moguć i relativno spori gama-raspad. Taj se događa kada se, najčešće nakon beta raspada, jezgra-kćer nađe u takozvanom '''metastabilnom stanju'''. Iako je metastabilno stanje povišene energije, prijelazi u niža stanja malo su vjerojatni, tako da se jezgra u tom stanju nalazi relativno dugo. Sustavu je potrebna dodatna energija (mala) da bi preskočio energijsku barijeru. Tu dodatnu energiju dobit će međudjelovanjem s okolinom. Zahvaljujući tom lokalnom minimumu proći će više vremena da se sustav spusti u stabilno stanje iz kojeg ga ponovno može izbaciti samo veći dotok energije.

== Gama astronomija ==
{{glavni|Gama astronomija}}

[[Datoteka:800 nasa structure renderin2.jpg|mini|desno|300px|Dva ogromna balona gama zračenja u samom središtu [[Mliječni put|Mliječnog puta]] (2010.).]]
Gama zrake otkrivaju najaktivnije zakutke [[svemir]]a, primjerice [[pulsar]]e, [[kvazar]]e i crne rupe. Radi se o zračenju najkraćih valnih duljina i najveće energije. Nijedna [[zvijezda]] ili oblak plina nije dovoljno vruća da isijava u tom dijelu spektra. Umjesto toga gama zrake stvaraju radioaktivni atomi u svemiru, subatomske čestice koje se sudaraju brzinama bliskim brzini svjetlosti, te anihilacija materije i antimaterije. Gama astronomija još je uvijek u povojima pa je još mnogo izvora ovog energetskog zračenja koje valja prepoznati.<ref>[http://www.freewebs.com/astro-znanje/documents/Vrste.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120310223555/http://www.freewebs.com/astro-znanje/documents/Vrste.html |date=10. ožujka 2012. }} "Astronomija gama-zraka", www.freewebs.com, 2011.</ref>

Čak i najdulje gama zrake, na granici s rendgenskim, imaju valne duljine manje od atoma. Donje granice za valnu duljinu gama zrake nema: najkraće koje su ikad zabilježene bilijardu su puta kraće od obične vidljive svjetlosti. Takve kratke gama zrake vrlo su rijetke, jer u svemiru nema mnogo energetskih izvora koji bi ih mogli stvoriti. Sve gama zrake iz svemira upije [[Zemljina atmosfera]].

Gama zrake prolaze kroz zrcalo ili leću, pa se za stvaranje slika rabe neizravni postupci. Kod detektora EGRET gama zrake prolaze kroz tanke listiće metala [[volfram]]a i prilikom sudara s njegovim atomima stvaraju dvije čestice - elektron i pozitron. Putovi tih čestica se mjere nizom komora za iskrenje koje rade poput brojača uporabljenih u detektorima rendgenskih zraka. Gama zrake ne može se izoštriti, ali jedan način stvaranja slike velike razlučivosti nude kodirane maske. Maska je mreža upijajuće tvari posebnog oblika, postavljena iznad komore za iskrenje. Kada se izloži gama zračenju, maska stvara sjenu u kojoj nema opaženih gama zraka. Položaj te sjene vrlo točno određuje položaj izvora gama zraka. Nebo u gama području izgleda vrlo neobično. Normalne zvijezde i zviježđa uopće se ne vide. Umjesto toga, nebom se rasprostiru golemi oblaci plina. Među njima su sjajne točke koje se pale i gase. Neke od njih su pulsari s pravilnim slijedom bljeskova. Druge, izvori '''provala gama zraka''', sjajno zasjaju tijekom nekoliko sekundi i zasjene sve drugo na gama nebu.

== Utjecaj gama-zračenja na žive organizme ==
[[datoteka:TOPAZE8.jpg|mini|desno|300px|[[Akvamarin]] može lagano promijeniti boju u tamnije nijanse pod utjecajem gama-zračenja.]]

[[datoteka:VACIS Gamma-ray Image with stowaways.GIF|mini|desno|300px|Snimka kamiona s [[kontejner]]om korištenjem gama-zračenja.]]

[[datoteka:GammaCamera.jpg|mini|desno|300px|[[Gama kamera]].]]
Svijet u kojem živimo [[radioaktivnost|radioaktivan]] je od svog postanka. Postoji oko 60 [[radionuklid]]a (radioaktivnih elemenata), koje možemo pronaći u tlu, zraku, vodi, hrani, a time i u svim živim bićima. Po tome kako su nastali dijele se na one koji su oduvijek prisutni na Zemlji, one koji nastaju kao posljedica djelovanja [[Kozmičke zrake|kozmičkih zraka]], te one koji su posljedica ljudske [[Tehnologija|tehnologije]].

U prvoj su skupini radioaktivni elementi poput [[uranij]]a-235, uranija-238, [[torij]]a-232, [[radij]]a-226, [[radon]]a-222 ili [[kalij]]a-40. Oni potječu još iz vremena stvaranja Zemlje, a karakterizira ih vrlo dugo vrijeme poluraspada, čak i do milijardu godina (iznimka je plin radon, čiji je poluživot 3,8 dana). Kozmičko zračenje nas neprestano pogađa. Izvor mu je uglavnom izvan našeg [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]], a sastoji se od raznih oblika zračenja: od vrlo brzih teških čestica, pa do visokoenergijskih [[foton]]a i [[mion]]a. Ono međudjeluje s atomima u gornjim slojevima atmosfere i tako proizvodi radionuklide, koji su najčešće kraćih vremena poluživota. To su, na primjer, [[ugljik-14]], [[tricij]], [[berilij]]-7 i drugi.

Ljudi su svojim djelovanjem, poglavito razvojem nuklearnih reaktora i testiranjem nuklearnog oružja, stvorili još neke radioaktivne elemente, poput [[stroncij]]a-90, [[jod]]a-129, joda-131, [[cezij]]a-137, [[plutonij]]a-239 itd.<ref>[http://www.radiobiologija.vef.unizg.hr/skripta/RAD11-20.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121125114645/http://www.radiobiologija.vef.unizg.hr/skripta/RAD11-20.htm |date=25. studenoga 2012. }} "Jedinica radioaktivnosti", www.radiobiologija.vef.unizg.hr, 2011.</ref>

== Primjena ==
Slično kao [[rendgensko zračenje]], gama-zračenje primjenjuje se u industriji (za ispitivanje materijala) i medicini (za liječenje [[tumor]]a). Zbog baktericidnoga djelovanja služi i za [[Sterilizacija|sterilizaciju]] prostora i medicinske aparature. Primjenjuje se i za izazivanje genetskih [[mutacija]] kod biljaka i mikroorganizama (za proizvodnju [[antibiotik]]a).

=== Radiologija ===
{{glavni|Radiologija}}

[[Tehnecij]]-99m (m je oznaka za metastabilno stanje) je najkorišteniji [[radioaktivnost|radioaktivni]] [[izotop]] u [[medicina|medicini]]. Umjetni beta emiteri dobivaju se u [[nuklearni reaktor|nuklearnim reaktorima]] (beta-minus emiteri), odnosno [[Akcelerator čestica|čestičnim akceleratorima]] (beta-plus emiteri). Oni su ujedno i sekundarni gama emiteri, dok se čisti gama emiteri dobivaju izoliranjem metastabilnog (relativno dugoživućeg) potomka od roditelja, najčešće beta emitera. U radionuklidnoj slikovnoj dijagnostici najčešće se koristi metastabilni gama emiter tehnecij-99m (Tc-99m), čije je [[vrijeme poluraspada]] 6 sati. Indeks ''m'' označava da se radi o metastabilnom izotopu tehnecija-99, od kojeg se razlikuje samo po višku energije. Tc-99m potomak je reaktorskog proizvoda, [[molibden]]a-99. Mo-99 [[beta raspad|beta-minus raspadom]] postaje Tc-99m. Gama raspadom Tc-99m prelazi u Tc-99 (koji također nije stabilan, ali se tako sporo raspada da njegovu radijaciju možemo zanemariti). Prilikom tog raspada najčešće se emitira gama [[foton]] energije 140 keV.

=== Drago kamenje ===
[[Akvamarin]] je vrsta minerala [[beril]]a. Boja, koja dolazi od [[željezo|željeza]] u njegovu sastavu, varira od svjetlo plave do morsko plave. Na temperaturama 400&ndash;500 [[Celzijev stupanj|°C]] boja se može lagano promijeniti u tamnije nijanse, dok na višim temperaturama može doći do potpunog gubitka boje. Zato je potrebna velika pažnja kod izrade i popravaka [[nakit]]a s tim [[Drago kamenje|dragim kamenom]]. Intenzitet boje se također može pojačati pomoću gama zračenja, ali to onda neće biti trajnog karaktera.

=== Kontrola kontejnerskog tereta ===
Brzo skeniranje standardnog [[Kontejnerski brod|kontejnera]] (od nekoliko minuta do manje od 1 minute) upotrebom rendgenskih zraka (300 keV ili više) ili gama-zraka iz radioaktivnih izvora ([[cezij]]-137 i [[kobalt]]-60 s energijama od 600 do 1300 keV) [[Carina|carinskom]] službeniku daju sliku tereta u kontejneru. Nažalost, ta je informacija "nespecifična" jer ne daje podatke o prirodi objekta koji se ne bi slagali s deklaracijom, a koji se ne mogu uočiti vizualnom analizom dobivene slike. Osim toga, postoje i područja kontejnera gdje su i rendgenske zrake i gama zrake "slijepe" zbog prisustva veće količine materijala višeg atomskog broja, što je na slici prezentirano crnim mrljama .

=== Gama kamera ===
{{glavni|Gama kamera}}

'''Gama kamera''' je [[mjerni instrument]] u nuklearnoj medicine koji, za razliku od, na primjer, [[Rendgenska cijev|rendgenske cijevi]], uopće ne zrači. To je, upravo obratno, vrlo osjetljiv detektor zračenja, koji može dokazati izuzetno malu količinu [[radioaktivnost]]i u tijelu ispitanika. Slikanjem gama kamerom, odnosno dokazivanjem gama-zračenja koje dolazi iz tijela bolesnika, nakon što smo injekcijom u [[Vena|venu]] bolesnika unijeli [[radionuklid]] (obično [[tehnecij]]-99m), dobivamo [[scintilator|scintigram]] korištenjem [[Scintilacija|scintilatora]].

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

{{Spektar}}

[[Kategorija:Elektromagnetsko zračenje]]
[[Kategorija:Nuklearna fizika]]