Vidi kôd stranice Galileo Galilei

{{izdvojeni članak|siječanj 2015.}}
{{preusmjerava|Galileo}}
{{Infookvir znanstvenik
| ime               = Galileo Galilei
| slika             = Galileo-sustermans2.jpg|mini|Galileo Galilei
| slika_širina      = 
| naslov            = Galileo Galilei oko 1636.
| datum_rođenja     = [[15. veljače]] [[1564.]]
| mjesto_rođenja    = [[Pisa]], [[Vojvodina Firence]]
| datum_smrti       = [[8. siječnja]] [[1642.]]
| mjesto_smrti      = [[Arcetri]], [[Velika Vojvodina Toskane]]
| prebivalište      = 
| državljanstvo     = [[Talijani|Talijan]]
| narodnost         = 
| etnicitet         = 
| polje             = [[Astronomija]], [[fizika]], [[matematika]]
| radna_institucija = [[Sveučilište u Pisi]] <br> [[Sveučilište u Padovi]]
| alma_mater        = 
| doktorski_mentor  = [[Ostilio Ricci]]<ref>F. Vinci, ''Ostilio Ricci da Fermo, Maestro di Galileo Galilei'', Fermo, 1929.</ref>
| poznat_po         = [[Astronomija]]<br>[[Balistika]]<br>[[Dinamika]]<br>[[Heliocentrični sustav]]<br>[[Kinematika]]
| autor_kratica_bot = 
| autor_kratica_zoo = 
| nagrade           = 
| fusnote           = 
}}

[[datoteka:Leaning tower of pisa 2.jpg|mini|desno|300px|[[Kosi toranj u Pisi]] gdje je Galileo Galilei utvrdio da je [[Ubrzanje zemljine sile teže|ubrzanje]] bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva [[Tijelo (fizika)|tijela]].]]

[[datoteka:Galileo facing the Roman Inquisition.jpg|mini|desno|300px|Galileo pred [[Rimska inkvizicija|Rimskom inkvizicijom]].]]

'''Galileo Galilei''', punim imenom Galileo di Vincenzo Bonaiuti de' Galilei ([[Pisa]], [[15. veljače]] [[1564.]] – [[Arcetri]], [[8. siječnja]] [[1642.]]), bio je [[Talijani|talijanski]] [[matematičar]], [[fizičar]], [[astronomija|astronom]], [[polihistor]] i [[filozofija|filozof]]. Nakon završenih [[medicina|medicinskih studija]], posvetio se proučavanju [[geometrija|geometrije]] i [[Arhimed]]ovih djela, te postao jedan od najvećih fizičara i astronoma. Promatrajući [[njihalo|njihanje]] svijećnjaka u [[pisa]]nskoj katedrali, već kao student otkrio je izokroničnost njihala (izokronizam [[titranje|titranja]] je neovisnost [[period]]e titraja o [[amplituda|amplitudi]] vlastitih titraja nekoga titrajnog sustava). Bio je [[profesor]] matematike u [[Pisa|Pisi]] (od 1589. do 1592.), [[Padova|Padovi]] (od 1592. do 1610.), a od 1610. opet u Pisi. Za boravka u Padovi uglavnom se bavio problemima [[mehanika|mehanike]]: proučavao je [[slobodni pad]], gibanje niz [[kosina|kosinu]], [[vodoravni hitac]], istraživao izokronizam a zatim, proučavajući [[Toplinsko istezanje|toplinsko rastezanje]] [[tekućina]], konstruirao prvi [[termoskop]]. Samo na osnovu nepouzdanih opisa izuma nizozemskog optičara [[Hans Lippershey|Hansa Lippersheya]] koji su do njega došli konstruirao je jedan od prvih [[teleskop]]a. Godine 1609. demonstrirao je rad svog teleskopa s vrha zvonika Svetoga Marka u [[Venecija|Veneciji]] a ubrzo ga je, među prvima, uperio prema nebu.

Korištenjem teleskopa započelo je plodno razdoblje Galileijevih astronomskih istraživanja i došla jedno za drugim značajna otkrića: [[Mliječna staza]] pokazala se kao golem skup [[zvijezda]] slaba sjaja; [[Mjesec|Mjesečeva]] površina pokazala se izbrazdanom dolinama i brjegovima; oko [[Jupiter]]a kruže četiri satelita ([[Galilejanski mjeseci]]); [[Venera]] pokazuje mijene kao i Mjesec ([[Venerine mijene]]); na [[Sunce|Sunčevoj]] površini vide se pjege ([[Sunčeve pjege]]). Prva svoja astronomska otkrića objavio je 1610. u djelu ''Vjesnik zviježđa'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Siderius nuncius''). Zalaganje za [[Kopernikov sustav]], kao jedini točan i istinit, dovelo je Galileija u sukob s crkvenim naučavanjem, pa mu je odlukom [[Inkvizicija|Inkvizicije]] 1616. bilo zabranjeno naučavanje da se [[Zemlja]] giba oko Sunca i da je ono središte svijeta. Iako je obećao da će odustati od svojeg uvjerenja, nije mogao, potaknut otkrićima do kojih je došao, odustati od znanstvene istine, pa je u svojem djelu ''Dijalog o dvama glavnim svjetskim sustavima, ptolemejskom i kopernikanskom…'' ([[Talijanski jezik|tal]]. ''Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo, tolemaico e copernicano…'', [[Firenca]], 1632.) izložio heliocentrični sustav. To je djelo [[Katoličanstvo|Crkva]] odmah ocijenila kao [[Krivovjerje|heretičko]]. Dosljednost Galileijeva da iznosi i brani znanstvenu istinu izazvala je oštru reakciju. U [[Rim]]u, u prostorijama Inkvizicije, održan je proces protiv Galileija (1633.), koji je tada bio u sedamdesetoj godini života. U progonstvu, lišen slobode i odvojen od svijeta, pod stalnim nadzorom Inkvizicije, dovršio je svoje najveće djelo o mehanici započeto još u padovanskom razdoblju ''Razgovori i matematički prikazi dvaju novih znanja u mehanici'' (tal. ''Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze'', [[Leiden]], 1638.), kojim je udario temelje [[Klasična mehanika|klasičnoj mehanici]]. U njem je izložio zakone [[slobodni pad|slobodnoga pada]], uveo pojam [[ubrzanje|ubrzanja]], obradio gibanje niz [[kosina|kosinu]], [[vodoravni hitac]] i tako dalje. Tim djelom uveo je Galilei eksperimentalnu metodu istraživanja i matematičko formuliranje eksperimentom utvrđenih zakonitosti te time položio temelje modernoj [[fizika|fizici]].

Nakon smrti crkvene vlasti nisu dopustile da mu se podigne nadgrobni spomenik. Tek 1737. položen je u zajednički grob sa svojim učenikom V. Vivianijem i tada mu je podignut nadgrobni spomenik, a 16. travnja 1757. skinuta je zabrana s Galileijevih djela, u kojima on zastupa načelo pomičnosti Zemlje, nasuprot geocentričkomu sustavu, koji je branila Crkva. Prvo kompletno izdanje Galileijevih djela izdano je u Firenci (od 1842. do 1856.) u 16 svezaka.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21093 |title=Galilei, Galileo |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2016.}}</ref>

U okviru [[znanstvena revolucija|znanstvene revolucije]] odigrao je značajnu ulogu u razvoju [[povijest znanosti|moderne znanosti]]. Unaprijedio je [[teleskop|teleskopski instrumentarij]] i sustavno promatrao nebo, što je za posljedicu imalo otkriće i analizu [[Jupiter|Jupiterovih satelita]], [[Sunčeve pjege|Sunčevih pjega]], [[Mjesec|Mjesečevih kratera]] i [[Mliječna staza|Mliječne staze]]. Drugi veliki Galilejev doprinos je pozitivan nastavak istraživanja [[Nikola Kopernik|Kopernikovog]] [[heliocentrični sustav|heliocentričnog sustava]], naročito otkrićem [[Venera|Venerinih]] mijena.<ref>Faktopedija, Borovac, I. (ur.), Mozaik knjiga, 2004., str. 32.; usporedi s http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24853</ref> Istraživao je također [[Newtonovi zakoni gibanja|zakonitosti gibanja tijela]], [[Gravitacija|zakon gravitacije]] i začeo ideju [[Teorija relativnosti|principa relativnosti]]. Zbog napretka u [[znanstvena metoda|metodologiji znanstvenog eksperimenta]] i empirijski utemeljenog povezivanja astronomije i kozmologije, Galileja se dogovorno naziva ''ocem moderne astronomije'',<ref>{{Cite journal |title=A Short History of Science to the Nineteenth Century |first=Charles |last=Singer |year=1941 |publisher=Clarendon Press |url=http://www.google.com/books?id=mPIgAAAAMAAJ&pgis=1 |page=str. 217.}}</ref> ''ocem moderne fizike'',<ref name="Einstein">Weidhorn, M, ''The Person of the Millennium: The Unique Impact of Galileo on World History'', iUniverse, 2005., str. 155.</ref> ''ocem znanosti''<ref name="Einstein" /> i ''ocem moderne znanosti''.<ref>Finocchiaro, Maurice A, "Book Review—The Person of the Millennium: The Unique Impact of Galileo on World History", ''The Historian'' 69 (3), 2007., str. 601.–602.</ref>

Iako [[Rimokatolička crkva|rimokatolik]] i pionir [[Papinska akademija znanosti|Papinske akademije znanosti]] (''Accademia dei Lincei''),<ref name="Vinko">Vinković, K, "Nedemokratski obračun s papom. La Sapienza popustila manjini. Ukupan broj profesora i predavača na Sveučilištu La Sapienza je 4500, peticiju je potpisalo njih 68.", ''[[Hrvatsko slovo]]'', 25. siječnja 2008., str. 29.</ref> a u mladosti sklon ideji zaređenja, Galileo je inzistiranjem na heliocentričnom sustavu kao ispravnoj astronomskoj teoriji ušao u polemične sukobe s Crkvom i drugim astronomima zbog njihove tadašnje sklonosti [[Geocentrični sustav|klasičnom geocentričnom sustavu]], odnosno izostanku dokaza za [[Paralaksa|paralaksu zvijezda]], ali i [[Tycho Brahe|Braheovom sustavu]] istraživača koji je vlastitim pronalascima konkurirao Galilejevim.<ref>Pantin, I, "New Philosophy and Old Prejudices: Aspects of the Reception of Copernicanism in a Divided Europe", ''Stud. Hist. Phil. Sci.'' 30, 2005., str. 237.–262.</ref> Pod sumnjom za [[hereza|herezu]] i optužbom za pokušaj potkopavanja [[Aristotel|aristotelijanske filozofije prirode]] i [[Biblija|Biblije]], [[Rimska inkvizicija]] je [[1615.]] godine istražila Galilejev slučaj, potom po zaključku zabranila Galileju da promiče heliocentrični sustav, a njegova istraživanja uvrstila je u popis zabranjenih djela.<ref>Sharratt, M, ''Galileo: Decisive Innovator'', Cambridge University Press, 1995., str. 127.-131., McMullin, E, "The Church's Ban on Copernicanism, 1616", u McMullin, E. (ur.), ''The Church and Galileo'', Notre Dame, 2005., str. 150.-190.</ref> Nakon ''bestseller'' djela iz [[1632.]]  godine ''Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo'',<ref>{{cite news |url=http://v1.theglobeandmail.com/servlet/story/RTGAM.20080829.w50booksdialogue/BNStory/DAVA+SOBEL |work=The Globe and Mail |first=Dava |last=Sobel |title=Galileo's Dialogue |access-date=15. veljače 2014. |archive-date=28. veljače 2017. |archive-url=https://web.archive.org/web/20170228165632/http://v1.theglobeandmail.com/servlet/story/RTGAM.20080829.w50booksdialogue/BNStory/DAVA+SOBEL |url-status=dead }}</ref> u kojem u obliku dijaloga između učenika i učitelja uspoređuje ptolomejski i kopernikanski sustav i implicitno napada [[Urban VIII.|Papu Urbana VIII.]], protiv Galileja je pokrenut proces koji je doveo do kućnog pritvora,<ref name="Vinko" /><ref>Finocchiaro, Maurice A, ''Galileo on the world systems: a new abridged translation and guide'', University of California Press, 1997., str. 47.; Hilliam, R, ''Galileo Galilei: Father of modern science'', The Rosen Publishing Group, 2005, str. 96;</ref> gdje [[1638.]] dovršava ''Discorsi e dimostrazioni matematiche, intorno à due nuove scienze'', subverzivno djelo u romanističkom dijalogu, koje kasnije postaje temeljem [[kinematika|kinematike]].<ref>Plotnitsky, A; Reed, D, "Discourse, Mathematics, Demonstration, and Science in Galileo's Discourses Concerning Two New Sciences". ''Configurations'' 9 (1), 2001, str. 37.–64.</ref> Godine [[1992.]] [[Papa Ivan Pavao II.]] službeno je ustanovio pogrešku Rimske inkvizicije, zatražio oprost i tom prilikom pozvao druge na dijalog znanosti i vjere po uzoru na Galilea.<ref>http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/speeches/1992/october/documents/hf_jp-ii_spe_19921031_accademia-scienze_it.html; usporedi s ''L'Osservatore Romano'', N. 44 (1264), 4. studenog 1992.</ref>

== Životopis ==
=== Obrazovanje (1564. – 1589.) ===

Galileo Galilei je rođen u gradu [[Pisa|Pisi]] u [[Italija|Italiji]] kao prvo od šestero djece [[Vincenzo Galilei|Vincenza Galileia]], poznatog svirača [[lutnja|lutnje]] i teoretičara [[Glazba|glazbe]], i dobrostojeće Giulie Ammannati. U dobi od osam godina obitelj se seli u [[Firenca|Firencu]] i na dvije godine ostavlja Galileja kod [[Muzio Tebaldi|Muzija Tebaldija]], koji mu je omogućio školovanje u Pisi nakon neuspjele prijave za toskansku školu.<ref>Aliotta, A, Carbonara, C, ''Galilei'', Fratelli Bocca Editori, 1949., str. 36.</ref> Dvije godine kasnije sastaje se s obitelji i nastavlja učenje najprije pod ocem Vincenzom i tutorom [[Jacopo Borghini|Jacopom Borghinijem]], a potom izvan Firence u samostanu [[Santa Maria di Vallombrosa]] do četrnaeste godine.<ref>http://www-history.mcs.st-andrews.ac.uk/Biographies/Galileo.html</ref>

Slijedeći oca, Galileo je za rane dobi poučen sviranju i [[Teorija glazbe|glazbenoj teoriji]], što je vjerojatno bio jedan od izvora matematičko-eksperimentalističkog pristupa istraživanjima i skepticizma.<ref>Gribbin, J, ''The Fellowship: Gilbert, Bacon, Harvey, Wren, Newton and the Story of the Scientific Revolution'', The Overlook Press, 2008., str. 26.</ref> Učenje u samostanu navelo ga je na ozbiljno razmatranje svećenstva, ali je na nagovor oca [[1580.]] otišao studirati [[Medicina|medicinu]] na sveučilištu u Pisi. Motiv su bili čast i financijska sigurnost, ali se Galileo ponio za matematikom i tri je godine kasnije napustio medicinu, da bi [[1585.]] došao i do svog prvog matematičkog otkrića: [[Njihalo|izokronizma njihala]]. Nakon studija medicine privatno poučava u Firenci i [[Siena|Sieni]], potom od [[1589.]] na sveučilištu u Pisi.

=== Sveučilište u Pisi (1589. – 1592.) ===

Galilejev prijatelj i kolega [[Guidobaldo Del Monte]], omogućio mu je napredak u karijeri preporukom kardinalu [[Francesco Maria Del Monte|Francescu Mariji Del Monte]], koji je potom preusmjerio preporuku toskanskom vojvodi [[Fredinand I de' Medici|Ferdinandu I de' Medici]]. Galileo je preuzeo katedru matematike u Pisi. Spis ''De motu antiquiora'' je rezultat Galilejevih istraživanja koja su postupno počela pobijati [[Aristotel]]ovu prirodnu filozofiju. Galileo nije imao sasvim jasne dokaze, ali je sve više slutio neispravnost stare teorije.
U tom je razdoblju razvijao praktična rješenja za fizikalno-matematičke probleme poput instrumenta za precizno određivanje gravitacije hidrostatskih tijela.<ref>Clarelli, F, ''Relatività ristretta'', Alpha Test, 2010.</ref> Općenito, Galileo je zarana morao sudjelovati u financiranju obitelji i mlađeg brata, a nakon smrti oca i udaje sestara, pao je u dugove, što ga je opterećivalo. Manjak novca je vjerojatno bio jedan od motiva za bavljenje izumima koji bi se mogli prodati. Galileo je time stekao vrijedno znanje i kasnije ga primijenio u razvoju svojih astronomijskih proučavanja. 
Nakon isteka ugovora u Pisi, Guidobaldo Del Monte preporučio ga je [[Sveučilište u Padovi|sveučilištu u Padovi]] za preuzimanje prazne katedre matematike.<ref>Vidljivo iz pisma Guidobalda Del Montea, 21. veljače 1591.</ref>

=== Sveučilište u Padovi (1592. – 1610.) ===

[[Padova]], dio religijski tolerantnije [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], bilo je mjesto Galilejeva rasta zanimanja za [[fizika|fizikom]] i [[astronomija|astronomijom]], a s time i daljnjeg otklona od aristotelijanske filozofije. Galileo je proširio svoja predavanja na fiziku i astronomiju. Dva tadašnja člana mletačkog senata na kojem je sudjelovao, plemića [[Giovanfrancesco Saredo|Giovanfrancesca Sareda]] i teologa, matematičara i astronoma [[Paolo Sarpi|Paola Sarpija]] iskoristio je za dijaloške likove u ''Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo''. Spis ''Trattato di meccaniche'', izvorno objavljen [[1634.]] u [[Pariz]]u, potvrđuje njegov rad na [[mehanika|mehanici]], [[kinematika|kinematici]] i primijenjenoj znanosti. S [[Marcantonio Mazzoleni|Marcantonijom Mazzolenijem]] održavao je praktičku radionicu gdje je razvijao i prodavao instrumentarije, ponajviše za vojsku.

Godine [[1604.]] astronom [[Ilario Altobeli]] primijetio je [[supernova|supernovu]], kasnije poznatu kao [[Keplerova supernova]], o čemu je Galileo bio obaviješten. Kroz studije i predavanja, Galileo je otkriće supernove smatrao novim dokazom protiv Aristotelove teorije nepromjenjivog neba.<ref>Wilson, F, ''History of Science: Galileo and the Rise of Mechanism'', 1996., dostupno na: https://web.archive.org/web/20070617145754/http://www.rit.edu/~flwstv/galileo.html (pristupljeno 12. veljače 2014.)</ref> Pod pseudonimom ''Cecco Ronchetti'' objavio je ''Dialogo de Checo Ronchitti da Bruzene in Perpuosito de la stella Nuova'' kao način obrane od kriticizma koji je uslijedio.<ref>Biblioteka autorstva dostupna na http://id.loc.gov/authorities/names/n2010012987.html</ref> Nadalje, Galilei je pojavu fenomena supernove i pomutnju među pukom unovčio stvaranjem vlastite astrološke karte,<ref>Favaro, A, "Galileo astrologo secondo i documenti editi e inediti", u ''Mente a Cuore'' 4, 1881., str. 1.-10.</ref> što je između ostaloga rezultiralo i tužbom, potom ugušenom intervencijom Senata Mletačke republike, da ne dospije do Rimske inkvizicije.<ref>Poppi, Giuseppe A, ''La Repubblica'', 25. lipanj 1992.</ref> Galileo, međutim, nije imao dovoljno čvrste dokaze za [[Heliocentrični sustav|heliocentrizam]], iako je bio siguran u njega, a kvalitetnije dokaze nije mogao steći bez unaprjeđenja instrumentarija, što je, uz suradnju drugih, potrajalo do [[1609.]] Predstavio je novi teleskop Mletačkoj vlasti i dobio odobrenje za istraživanja. Između [[1609.]] i [[1610.]] postigao je važne rezultate po kojima je danas poznat: otkriće velikih [[Jupiter|Jupiterovih satelita]], analiza [[Mjesec|Mjesečevih kratera]] i [[Mliječna staza|Mliječne staze]].

=== Firenca (1610. – 1614.) ===

Galileo je astronomska otkrića iz [[1609.]] objavio u Firenci u spisu ''Sidereus Nuncius''. S odobrenjem istraživanja nastali su i problemi. [[Antonio Magnini]] prvi je porekao Galilejeve pronalaske Jupiterovih satelita nakon korištenja Galilejeva teleskopa. Kasnije, međutim, kada mijenja mišljenje, utječe i na poznatog astronoma [[Christoph Clavius|Christopha Claviusa]]. Skeptičan je bio i [[Johannes Kepler]] sve dok unaprjeđenjem teleskopa nije provjerio Galileveje tvrdnje, nakon čega [[1611.]] izdaje spis u kojem potvrđuje Galilejev rad. Galileo je usporedno počeo objavljivati istraživanja o [[Sunce|Sunčevim pjegama]], suprotstavljajući se [[Christoph Scheiner|Christophu Schneineru]] koji je tvrdio da pjege nisu na Suncu, nego oko njega ([[1612.]] Scheiner je o svojim razmatranjima objavio spis). Galileo odlazi u Rim predstaviti svoje pronalaske pred [[Pavao V.|Papu Pavla V.]], gdje je časno primljen. Međutim, Galileo nije bio svjestan da je, usporedno s njegovim djelovanjem, Crkva pokrenula istragu.<ref name="Gey">Geymonat, L, ''Galileo Galilei'', Torino Einaudi, 1983, str. 63.</ref> Iste godine, otkrivanjem mijena [[Venera|Venere]] i [[Merkur]]a, Galileo je utvrdio nužnost [[heliocentrični sustav|heliocentričnog sustava]].<ref>Iovine, F, ''Galilei e la Nuova Scienza'', La Nuova Italia, 1987, str. 2.</ref> Između [[1612.]] i [[1615.]] Galileo je napisao četiri poznata [[Kopernikanska pisma]] u kojima širi i brani postulat heliocentričnog sustava, a koje je adresirao ocu [[Benedetto Castelli|Benedettu Castelliju]], plemiću [[Pietro Dina|Pietru Diniju]] i Velikoj vojvotkinji [[Kristina od Lorrainea|Christini od Lorrainea]]. Krajem [[1614.]], dominikanac [[Tommaso Caccini]] pred Papom izlaže kolektivnu optužbu protiv probranih matematičara, među njima i protiv Galilea, zbog poticanja kopernikanske ideje koja se suprotstavlja [[Biblija|Bibliji]]. Tužbi za zanemarivanje geocentričnog sustava prilaže upitne navode o Galilejevom osporavanju supstancijalnosti Boga.<ref>Pagano, Sergio M, ''I documenti del processo di Galileo Galilei'', Ex aedibus Academicis, 1984, str. 82.</ref> Time je započela nova era Galilejeva života.

=== Sukob s Crkvom (1614. – 1632.) ===

Tijekom istrage, teolog [[Paolo Antonio Foscarini]] napisao je tekst o mogućnostima podudarnosti heliocentričnog sustava i Biblije kao podršku astronomskim istraživanjima.<ref>Foscarini, Paolo A, ''Lettera sopra l'opinione de' Pittagorici, e del Copernico, della mobilità della Terra e stabilità del Sole, e del nuovo Pittagorico sistema del mondo'', Lazaro Scoriggio, 1615, str. 7.</ref> Međutim, kardinal [[Robert Bellarmino]], inače član inkvizicije i tijekom suđenja [[Giordano Bruno|Giordanu Bruni]], reagirao je objavom da u slučaju sumnje treba podržavati Bibliju, što je bilo uobičajeno stajalište tadašnje rimokatoličke [[Europa|Europe]]. Jedna od posljedica bilo je privremeno zatvaranje Foscarinija i zabrana njegova pisma. U međuvremenu je Galileo došao u [[Rim]] braniti svoj stav. Godine [[1616.]] na Papin zahtjev o očitovanju problema heliocentrizma, teolozi donose konsenzus o heliocentričnom sustavu kao apsurdnom i heretičnom. Potom, na zahtjev Pape po odluci konsenzusa, kardinal Bellarmino osobno Galileju predaje zahtjev o odricanju stava o heliocentrizmu i prekidu takvog istraživanja. Postoji mogućnost da su informacije u dokumentu koje su se koristile sve do [[1933.]] krivotvorili [[dominikanci]] i teolozi na štetu Galileja.<ref>Piergiorgio, O, ''Hai vinto, Galileo'', Mondadori, 2009.</ref> Galileo je uživao povlastice između krugova suđenja, što se nastavilo sve do kraja njegova života, zbog čega je porastao pritisak vanjskih teoloških krugova i time politički narušilo Galilejeve mogućnosti.

Godine [[1618.]] tri su [[komet]]a prošla pored [[Zemlja|Zemlje]]. [[Orasio Grassi]] istražio je fenomen i donio zaključak o točnosti [[Tycho Brahe|Tychova]] sustava, protiv heliocentrizma. Galilei je preko učenika Marija Guiduccija uzvratio u obranu heliocentrizma, na što je Grassi reagirao napadom na kopernikanizam. Galileo je potom nastavio istraživanje heliocentrizma i, ponovno u maskirnoj romanističkoj formi, objavio [[1623.]] ''Il Saggiatore'', na odobrenje [[Papinska akademija znanosti|Papinske akademije znanosti]], u kojoj općenito poništava Grassijeva istraživanja, iako iz pogrešne hipoteze (da su [[komet]]i bili iluzija), ali utvrđuje potrebu nadogradnje instrumenata i razvitka eksperimentalne metode, uz ostale detalje mehanike i primijenjene znanosti.

=== Sukob s Crkvom (1632. – 1634.) ===

Nedugo poslije, papinsku stolicu preuzima [[Urban VIII.|Pape Urbana VIII.]], inače sklon Galileju. Godine [[1624.]] Galileo je u [[Rim]]u pred Papom pokušao skinuti zabranu istraživanja heliocentrizma, što mu nije pošlo za rukom. Stoga je započeo pisati djelo kojim će razmatrati odnos geocentričnih i heliocentričnih sustava bez unošenja vlastitih stajališta, a koje će biti objavljena [[1632.]] kao ''Dialogo Sopra i due massimi sistemi del mondo''. Unatoč općem priznanju djela, proširila se vijest o zabrani knjige na zahtjev Pape, zapravo [[inkvizicija|inkvizicije]]. Galileo se [[1633.]] ponovo pojavio pred Papom. Ispostavilo se da su istragu ponovo pokrenuli [[dominikanci]], koje je ovoga puta predstavljao [[Vincenzo Maculano]], a koji je u rukama imao navodni popis o Bellarminijevoj odluci o Galilejevoj zabrani i odricanju heliocentrizma. Postoji opravdana sumnja da je dokument bio krivotvoren. Bellarmini je Galileju dostavio jedan od dokumenata koji odbacuje heliocentrični sustav, ali ne i službenu zabranu govora i rada, sukladno prethodnom dogovoru kojeg su dominikanci ignorirali. Galileo je, zbog vlastitih izmjena kopernikanskog sustava, držao obranu pozivanjem na suprotstavljanje Koperniku,<ref name="Nazi">Favaro, A. (ur.), ''Le Opere di Galileo Galilei, Edizione Nazionale'', Barbera, XIX, str. 336-342.</ref> da bi u narednim suđenjima naglašenije osporavao heliocentrizam<ref>Ibid. str. 342-343.</ref> i na konačnom suđenju, nakon inkvizitorove prijetnje kaznenim metodama u slučaju laži, zaključio da podržava [[ptolomejev sustav|ptolomejski sustav]], kao što uvijek jest.<ref>Ibid. str. 361.</ref> Idući dan, [[22. lipnja]], [[kardinal]] i inkvizicija zabranili su Galilejevo djelo o dva sustava i osudili ga na kućni pritvor u [[Firenca|Firenci]] uz obavezno recitiranje [[psalam]]a. Zbog naklonosti mnogih ljudi unutar i izvan Crkve, Galileo nije doživio nikakav konkretan oblik mučenja ili poniženja ni tijekom suđenja, niti nakon njega.<ref name="Vinko" /><ref>Ibid str. 402.</ref>

=== Posljednje godine (1633. – 1642.) ===
[[Datoteka:Galileos tomb.jpg|mini|250px|Grobnica u bazilici Santa Croce]]
U kućnom pritvoru, kojeg je plaćala Crkva, bez zabrane posjećivanja obitelji i službenika ili pismene komunikacije, Galileo je neometano nastavio istraživanje i pisanje, što mu je omogućilo relativno normalan život.<ref name="Vinko" /><ref>Ibid str. 393.</ref> Iz pisama je vidljivo da je prezirao situaciju u kojoj se nalazi, odnosno da se nikada nije doista odrekao svojih stajališta. Uzimajući rečeno u obzir, u rekonstrukciji sukoba Galilea i Crkve [[Giuseppe Baretti]] tvrdio je da je Galileo po presudi rekao "''Eppur si muove!''" ("Ipak se kreće!", op. a.). Poznata izjava prije je stvar [[legenda|legende]], nego li istine, no svakako nedokaziva.

Godine [[1638.]] u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] je objavio veliki traktat ''Discorsi e dimostrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attinenti la mecanica e i moti locali'', ''opus magnum'' svojih matematičko-fizikalnih istraživanja posljednjih 30 godina, također u obliku razgovora tijekom četiri dana, koje redom razrađuju mehaniku materijala, kohezivnost, dinamiku (zakona kretanja) i [[balistika|balistiku]]. U razvoju metodologije poslužio se [[Aristotel]]ovim, [[Arhimed]]ovim i [[Platon]]ovim rješenjima.<ref>Wallace, Willam A, "Galileo and Reasoning Ex Suppositione: The Methodology of the Two New Sciences", ''PSA: Proceedings of the Biennial Meeting of the Philosophy of Science Association'', Springer, 1974, str. 90.</ref> Zbog dosega tog djela nazvan je ocem moderne znanosti.

Nakon [[1630.]] Galilejev vid počeo je ubrzano slabiti, a pred smrt je oslijepio. Nije, međutim, bio usamljen, nego okružen vrlo bliskim osobama. [[Ferdinand II. de Medici]] namjeravao ga je pokopati u [[bazilika Santa Croce|bazilici Santa Croce]], pored grobnice oca i predaka, te mu u čast podići mramorni [[mauzolej]].<ref>Shea, William R, Artigas, M, ''Galileo in Rome: The Rise and Fall of a Troublesome Genius'', Oxford University Press, 2003., str. 199.; usporedi sa Sobel, D, ''Galileo's Daughter'', Fourth Estate, str. 378.</ref> Crkva se međutim protivila, držeći da takvo što nije moguće jer je Galileo optužen za [[hereza|herezu]].<ref>Shea, William R, Artigas, M, ''Galileo in Rome: The Rise and Fall of a Troublesome Genius'', Oxford University Press, 2003., str. 199. i Sobel, D, ''Galileo's Daughter'', Fourth Estate, str. 378.; usporedi s Favaro, A. (ur.), ''Le Opere di Galileo Galilei, Edizione Nazionale'', Barbera, XIX, str. 378.-380. i Sharratt, M, ''Galileo: Decisive Innovator'', Cambridge University Press, 1994., str. 207.</ref> Konsenzus je postignut pokapanjem u maloj prostoriji pored unutarnje kapelice.<ref>Shea, William R, Artigas, M, ''Galileo in Rome: The Rise and Fall of a Troublesome Genius'', Oxford University Press, 2003., str. 199.; usporedi sa Sobel, D, ''Galileo's Daughter'', Fourth Estate, str. 380.</ref> Preseljen je na prvotno zamišljenu lokaciju [[1737.]], nakon što mu je podignut spomenik.<ref>Ibid. str. 200. usporedi s ibid. str. 380.-384.</ref>

=== Popis glavnih događaja ===

[[Datoteka:Galileo_Galilei01.jpg|mini|250px|Kip postavljen u Firenci]]

* [[1543.]] – [[Nikola Kopernik]] objavljuje ''De revolutionibus orbium coelestium'' u kojem prikazuje ideju [[heliocentrizam|heliocentrizma]].
* [[1564.]] – Galilejevo rođenje u [[Pisa|Pisi]], [[Italija]].
* [[1573.]] – [[Tycho Brahe]] objavljuje ''[[De nova stella]]'', djelo u kojem pobija [[aristotel]]ijansku teoriju nepromjenjivog svemira (nebesa) iznad [[Mjesec]]a.
* [[1576.]] – [[Giuseppe Moletti]], Galilejev prethodnik katedre matematike na [[sveučilište u Padovi|sveučilištu u Padovi]], izvještava o fenomenu [[gravitacija|gravitacije]]: neovisno o materijalu, tijela istog oblika padaju jednakom brzinom. 
* [[1581.]] – Galileo započinje studij medicine u [[Pisa|Pisi]].
* [[1582.]] – [[Ostilio Ricci]] održava predavanja iz matematike koje Galileo posjećuje, a koja utječu na smjer njegova studija. Mijenja stajalište o studiju medicine i posvećuje se fizici, matematici i astronomiji.
* [[1585.]] – Galileo napušta [[Sveučilište u Pisi]] i počinje raditi kao privatni učitelj.
* [[1586.]] – Nadopunjujući [[Arhimed]]ove zamisli svojima, Galileo osmišljava [[Hidrostatska ravnoteža|hidrostatsku ravnotežu]].
* [[1588.]] – [[Tycho Brahe]] objavljuje rad o [[komet]]ima koji utvrđuje [[Tycho Brahe|Tychov sustav]].
* [[1589.]] – Galileo se zapošljava na katedri matematike na Sveučilištu u Pisi.
* [[1590.]] – Galileo djelomično dovršava neobjavljen rad o gibanju ''De Motu''.
* [[1592.]] – Galileo se zapošljava na katedri matematike na Sveučilištu u Padovi
* [[1593.]] – Galileo osmišljava [[termometar]]. Ovisi o [[tlak]]u i [[temperatura|temperaturi]].
* [[1595.]] – Galileo unaprjeđuje [[balistika|balističku geometriju]] i vojni [[kompas]].
* [[1597.]] – Galileo piše pismo [[Johannes Kepler|Kepleru]] u kojem podržava [[kopernikov sustav]].
* [[1600.]] – Galileu se rađa prvo izvanbračno dijete, Virginia. Objavljuje ''Le Meccaniche''. [[William Gilbert]] objavljuje ''On the Magnet and Magnetic Bodies, and on That Great Magnet the Earth''. Dokazi i argumenti podupiru kopernikanski sustav. 
* [[1600.]] – [[Rimska inkvizicija]] osuđuje [[Giordano Bruno|Giordana Bruna]] za [[krivovjerje]]. Bruno je osporavao [[Sveto trojstvo]] i [[Pretvorba (transupstancijacija)|Pretvorbu]], podržavao [[panteizam]] i pluralitet svjetova. Osuđen je na [[smrtna kazna|smrtnu kaznu]] spaljivanjem na lomači. Član suda bio je [[Robert Belarmino]], kasnije član suda u slučaju Galileo.
* [[1601.]] – Galileu se rađa drugo izvanbračno dijete, Livia.
* [[1604.]] – Galileo računa položaj [[Keplerova supernova|Keplerove supernove]], podupire [[heliocentrični sustav]]. 
* [[1606.]] – Galileu se rađa treće izvanbračno dijete, Vincenzo.
* [[1606.]] – Galileo objavljuje uputstava za upotrebu [[kompas]]a.
* [[1608.]] – [[Hans Lippershey]] osmišljava [[refraktorski teleskop]].
* [[1609.]] – Na temelju opisa Lippersheyeva rada, Galileo osmišljava i nadograđuje vlastiti [[teleskop]]. [[Johannes Kepler|Kepler]] objavljuje ''Astronomia nova'' u kojem se nalaze prva dva [[Keplerovi zakoni|Keplerova zakona]]. Pokazuje da je kopernikanski model točniji od ptolomejskog. [[Thomas Harriot]] radi nacrt [[Mjesec|Mjesečeve]] površine četiri mjeseca prije Galilejeva mjerenja. 
* [[1610.]] – Galileo objavljuje ''Sidereus Nuncius'', bilježi Mjesečevu površinu i četiri velika [[Jupiter]]ova satelita (mjeseca). Također prvi detaljnije proučava površinu [[Mars]]a. [[Martin Horky]] objavljuje ''Brevissima Peregrinatio Contra Nuncium Sidereum'', traktat koji se protivi heliocentričnom sustavu. [[Johannes Kepler]] traži od Galileja primjerak teleskopa i [[Leća (optika)|leća]], ali Galileo tvrdi da ima samo jedan i nema vremena napraviti novi.<ref>Ferris, T, ''Coming of Age in the Milky Way'', William Morrow & Company, 1988., str. 95.</ref>
* [[1610.]] – Galileo stječe doživotno mjesto na katedri za matematiku na Sveučilištu u Padovi, odnosno kao matematičar i filozof za [[Cosmio II.|Cosmija II.]], velikog vojvode od Toskane.
* [[1611.]] – Galileo otkriva [[Venera|Venerine mijene]]. Susreće se s Papom. Postaje član [[Papinska akademija znanosti|Papinske akademije znanosti]].
* [[1611.]] – [[David Fabricius]] objavljuje ''Narration on Spots Observed on the Sun and their Apparent Rotation with the Sun'' netom prije [[Christoph Scheiner|Christopha Scheinera]] i Galileja.
* [[1612.]] – Galileo predlaže upotrebu pozicija [[Jupiter|Jupiterovih mjeseca]] za pomorsko izračunavanje zemljopisne dužine. Iako je prijedlog nepraktičan, nagrađen je za njega.
* [[1612.]] ili [[1613.]] – [[Francesco Sizzi]] otkriva godišnje promjene [[Sunce|Sunčevih pjega]]. Galileo piše pismo o [[Sunce|Sunčevim pjegama]].
* [[1616.]] – Galileo prima službenu opomenu Crkve, da ne smije govoriti o heliocentričnom sustavu, niti ga istraživati. Crkva Kopernikovo djelo ''De revolutionibus orbium coelestium''  stavlja na listu zabranjenih djela. 
* [[1616.]] – Galileo piše ''Raspravu o valovima'', diskurs između Galilea i Keplera.
* [[1617.]] – Galileo se seli u grad [[Bellosguardo]], zapadno od [[Firenca|Firence]], gdje su zaređene njegove dvije kćeri. Proučava zvijezdu [[Mizar]] u zviježđu [[Veliki medvjed|Velikog medvjeda]].
* [[1619.]] – [[Johannes Kepler|Kepler]] objavljuje ''Harmonices Mundi'', u kojem opisuje treći [[Keplerovi zakoni|Keplerov zakon]].
* [[1619.]] – Gallieo objavljuje ''Discorso delle comete''.
* [[1621.]] – Maffeo Barberini, Galilejev poklonik, postaje Papa [[Urban VIII.]]
* [[1623.]] – Galileo objavljuje ''Il Saggiatore''. 
* [[1624.]] – Galileo posjećuje Papu i izlaže svoje radove, gdje je rad prihvaćen i odobren, te unaprijeđuje [[mikroskop]].
* [[1625.]]– Objavljuju se ilustracije [[kukac]]a promatranih Galilejevim mikroskopom.
* [[1630.]] – Galileo dovršava ''Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo'', cenzura Crkve odobrava objavljivanje djela.
* [[1632.]] – Galileo objavljuje ''Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo'', a [[dominikanci]] ponovno tuže Galilea. [[Rimska inkvizicija]] pokreće istragu.
* [[1633.]] – Galileo se odriče heliocentričnog sustava. Rimska inkvizicija osuđuje Galileja zbog hereze na kućni protiv s ograničenom društvenom komunikacijom. Crkva stavlja ''Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo'' na popis zabranjenih djela. Zabrana Galilejevih djela ukinuta je [[1718.]]<ref>Heilbron, John L, "Censorship of Astronomy in Italy after Galileo", u McMullin, E. (ur.), ''The Church and Galileo'', Notre Damme Press, 2005, str. 299.</ref>
* [[1638.]] – Galileo objavljuje ''Discorsi e Dimostrazioni Matematiche, intorno a due nuove scienze''.
* [[1642.]] – Galileo umire u [[Arcetri]]ju, [[Italija]].

== Znanstveni rad ==
=== Znanstvena metoda ===

Umjesto [[Aristotel]]ove kvalitativne metode i filozofijskog opisivanja [[Svemir]]a, Galileo se u unaprjeđivanju spoznaje služio [[matematika|matematičkim]] jezikom i provodio je [[eksperiment]]e temeljene na prirodnim zakonima. Najbolji primjer razlike između rezultata dva principa vidljiv je u mišljenju o [[Mjesec]]u i [[zvijezda]]ma. [[Aristotel]] i njegovi nasljednici smatrali su da su nebeska tijela savršeno sferična i glatka na površini, dok su Galileo i njegovi suvremenici ustanovili obratno isključivo eksperimentima i izračunima, odnosno otkrićima.<ref>Osim u službenim spisima razlika mišljenja i zaključaka je vidljiva, primjerice, iz Galilejevih pisama.</ref> Galileo je u svojim razmatranjima također postavio danas raširen zahtjev neprestanog traženja uzroka. Tako je konceptualna filozofijska analiza fenomena kroz jezik preseljena u materijalističku analizu fenomena kroz eksperimente. Projekt [[CERN]] suvremeni je primjer takvog zahtjeva.<ref>Primjeri vidljivi iz Galilejevih pisama Marku Welseru.</ref> Galileo je metodu eksperimenata naslijedio od oca glazbenog teoretičara, pionira matematičkog eksperimentiranja, nasljednika [[Pitagorejska škola|pitagorejskog]] poimanja.<ref>Cohen, H. F, ''Quantifying Music: The Science of Music'', Springer, 1984., str. 78.–84.</ref> Općenito, Galileo pripada [[René Descartes|kartezijanskoj]] tradiciji shvaćanja [[Svemir]]a kao geometrijski izračunljivog i matematičkim jezikom izrazivog u obliku prirodnih zakona (u ''Il Saggiatore'' piše o matematici kao jeziku na kojem je napisana knjiga prirode).<ref>Drake, S, ''Discoveries and Opinion of Galileo'', Doubleday&Company, 1957., str. 237.-238.</ref> Galileo je, nadalje, mijenjao mišljenje ovisno o promjenama u rezultatima, te pogodovao odvajanju znanosti od [[filozofija|filozofije]] i [[religija|religije]]. Standardizirao je uvjete eksperimentiranja i služio se metodom nezavisnih istraživanja, što predstavlja induktivan pristup rješavanju problema. Apstraktna [[matematika]] ostvaruje se u prirodnim fenomenima, a prirodni fenomeni prestaju biti dogmatizirani: dva temeljna aspekta [[znanstvena metoda|znanstvene metode]] čine osjetilno (empirijsko) iskustvo i eksperiment. Svezom osjetilnog iskustva i eksperimenta Galileo i suvremenici opovrgnuli su Aristotelovu metodu, odnosno aristotelijansku praksu prisutnu do tada. Dakako, povezivanje matematike i prirodne filozofije tada je značilo raspravu širokih razmjera, koja do danas nije sasvim razriješena.<ref>Brendel, E, "Intuition Pumps and the Proper Use of Thought Experiments", ''Dialectica'', vol. 58, br. 1, 2004, str. 89.-108.</ref><ref>Rodolfo Mondolfo, "Il pensiero di Galileo e i suoi rapporti con l’ antichità e con il Rinascimento", ''Figure e idee della filosofia del Rinascimento'', La Nuova Italia, 1963.-1970., str. 118.</ref><ref>Mach, E, ''On Thought Experiment'', dostupno na: http://www.tufts.edu/~skrimsky/PDF/On%20Thought%20Experiments.PDF {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305005918/http://www.tufts.edu/~skrimsky/PDF/On%20Thought%20Experiments.PDF |date=5. ožujka 2016. }}</ref><ref>Gower, Barry, ''Scientific method'', str. 21-39, dostupno na: http://philo.abhinav.ac.in/Epistemology/Gower_ScientificMethod.pdf {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150319031503/http://philo.abhinav.ac.in/Epistemology/Gower_ScientificMethod.pdf |date=19. ožujka 2015. }}</ref>

=== Instrumentarij ===
[[Datoteka: Galileo's_geometrical_and_military_compass_in_Putnam_Gallery%2C_2009-11-24.jpg|mini|lijevo|230px|Galilejev geometrijski kompas izvorno konstruiran za potrebe vojske.]]
[[Datoteka: Galileo_Thermometer.jpg|mini|90px|Galilejev termometar.]]
[[Datoteka: Galileo_telescope_replica.jpg|mini|lijevo|230px|Replika najstarijeg poznatog Galilejeva teleskopa.]]

Galileo je bio [[izumitelj]]. Na osmišljavanje i nadogradnju alata i instrumenata poticala ga je potreba za točnijim mjerenjima i zaradom novca:

* Između [[1595.]] i [[1598.]] razvio je geometrijski vojni [[kompas]] temeljen na prethodnim [[izum]]ima [[Niccolo Tartaglia|Niccole Tartaglije]] i [[Guidobaldo Del Monte|Guidobaldoa Del Montea]]. Bio je pogodan za [[topništvo|topnike]] i mjeritelje, te konstrukcije i mjerenja poligona.
* [[1593.]] razvija [[termometar]] ovisan o [[tlak]]u i [[temperatura|temperaturi]]. Zrak se širio ili sužavao i time kuglicu na vodi pomicao gore ili dolje uz mjernu skalu.
* [[1609.]] Galilejev najznačajniji rad je nadogradnja [[teleskop]]a (mehanizma, [[Leća (optika)|leća]], mikrometra), izvorno. Zahvaljujući tome omogućio je točnija promatranja i bolja mjerenja, te od sebe učinio pionira promatranja [[planet]]a, npr. [[Mars]]a. Godine [[1610.]] poslužio se [[mikroskop]]om da bi analizirao kukce. Najkasnije do [[1624.]] Galileo se služio mikroskopom. Ilustracije mikroskopskim pronalazaka objavljenje [[1625.]] smatraju se prvim zabilježenim promatranjima pomoću mikroskopa.
* Galileo je izradio poseban [[astrolab]] za mjerenje kutova (''giovilabio'') i [[helioskop]] s projekcijom na papir da izbjegne oštećenje oka. 
* Galileo je izradio [[njihalo]] za mjerenje intervala. U zadnjoj je godini života ponudio mehanizam za mjerenje vremena, ali je drugačiji oblik postao univerzalni dio mehanizma sata.
* [[1612.]] nakon opservacije [[Jupiter]]a predložio je za kriterij univerzalnog sata orbitalna gibanja [[Jupiterovi prirodni sateliti|Jupiterovih satelita]]. Metodu je uspješno upotrijebio [[1681.]] [[Giovanni Domenico Cassini]] i koristila se za promatranje zemljine površine.

=== Padajuće tijelo ===
[[Datoteka: Velocity_vs_time_graph.svg|mini|250px|Dijagram gibanja.]]
Još u [[6. stoljeće|6. stoljeću]] [[John Filipponio]] osporavao je [[Aristotel]]ovu teoriju dvostrukog gibanja. S obzirom na supstancijalnost, Aristotel je utvrdio gibanje materije prema dolje, ako su im osnova [[voda]] i [[zemlja]], odnosno prema gore, ako su im osnova [[vatra]] i [[zrak]], kao i kozmičku podjelu na sublunarno i supralunarno područje, u kojem vladaju različiti zakoni. Tek je Galileo eksperimentalnim istraživanjima mogao dati pouzdan temelj drugoj teoriji, koju je u suštini zasnovao na [[Arhimed]]ovim zakonima.<ref>Opširnije dostupno na: http://fromdeathtolife.org/cphil/mech1.html</ref (posljednji pristup 15. veljače 2014.)</ref> Da bi nadišao Aristotelovu tvrdnju, morao je osmisliti način mjerenja tijela u prostoru i vremenu. To je dovelo do uspostave klasičnog dijagrama [[ubrzanje|ubrzanja]], odnosno omjera [[brzina|brzine]] i [[Vrijeme (fizika)|vremena]].<ref>Forinash, G, Rumsey, W, Lang, C, "Galileo's Mathematical Language of Nature", ''Science and Education'' 9, 2000., str. 449.-456.</ref> Uspoređujući mjerenja gibanja na Zemlji i na nebu, Galileo je shvatio da se radi o jedinstvenim prirodnim zakonima. Na temelju toga nastavio je pronalaziti mehaničke i [[kinematika|kinematičke]] zakone.

Galileu se pripisuje eksperiment u kojem s vrha Sveučilišta u Pisi baca dva tijela različite težine i ustanovljuje istovjetnost brzine. Ako se eksperiment i jest dogodio, što je upitno, prethodno njemu (i njime utjecano) učinio je to [[Simon Stevin]] s Delft tornja [[1586.]]<ref>Više na: http://www.juliantrubin.com/bigten/galileofallingbodies.html (posljednji pristup 15. veljače 2014.)</ref> Dokaz je pobio Aristotelovu tvrdnju o bržem padu težeg tijela.
Galileo je promatrajući eksperimente s [[kosina|kosinom]] ustanovio (naslutio) [[Newtonovi zakoni gibanja|zakon inercije]] kojeg kasnije Newton ugrađuje u temeljni zakon gibanja. Time je osporio Aristotelovu tvrdnju o prirodno usporavajućem tijelu. Nadalje, mjereći pad tijela pod različitim kutom kosine ustanovio je brzinu [[Gravitacija|gravitacije]] od 9,82&nbsp;m/s<sup>2</sup>. Promatrajući usporedne padove, Galileo je ustanovio zakon očuvanja mehaničke energije, ali pojam energije tada još nije bio razvijen.

=== Njihalo i hidrostatska ravnoteža ===

Godine [[1583.]] Galileo je ustanovio izokronizam [[njihalo|njihala]] niskih oscilacija. Ustanovio je da vrijeme oscilacije nepovezano s [[amplituda|amplitudom]], a da je ono ovisno o duljini niti na kojoj se njišući objekt nalazi: <math>T = 2 \pi \sqrt \frac {l}{g}</math><ref>Dostupno na: http://galileo.rice.edu/sci/instruments/pendulum.html (posljednji pristup: 14. veljače 2014.)</ref>

Godine [[1586.]] Galileo je dovršio formulu za hidrostatsku ravnotežu [[Arhimed]]ova principa, a rad objavio pod naslovom ''La Bilancetta''. Omogućuje određenje [[Specifična težina|specifične težine]] s obzirom na [[voda|vodu]]. U djelu se mogu pronaći tablične vrijednosti za 30 različitih materijala, a njihove vrijednosti usporedive su sa suvremenim rezultatima.<ref>Više dostupno na: http://www.fisicamente.net/FISICA_1/index-1835.htm (posljednji pristup: 15. veljače 2014.)</ref>

=== Astronomija ===
[[Datoteka: Galileo manuscript.png|mini|250px|Galilejeve bilješke o kretanjima Jupiterovih satelita.]]
Slijedeći opise [[Hans Lippershey|Hansa Lippersheya]], Galileo je konstruirao [[teleskop]] s povećanjem od tri puta, a do kraja svog života uspio je postići i povećanje od trideset puta. Godine [[1609.]] venecijanskom [[dužd]]u je prvi puta prikazao mogućnosti teleskopa. Nakon toga, počeo je na njima i zarađivati prodajom primjeraka. Svoja je prva istraživanja objavio u djelu ''Sidereus Nuncius''.

Godine [[1604.]] na temelju [[Keplerova supernova|Keplerove supernove]] Galileo je promatranjem uočio nepostojanost diurnalne [[Paralaksa|Paralakse]], što ga je navelo zaključiti da se radi o dalekoj zvijezdi. Ako je Keplerova supernova daleka zvijezda, to potvrđuje da Aristotelova teorija nepromjenjivih nebesa ne stoji. Galileo je za to bio žestoko napadnut te ušao u nekoliko pismenih polemika. Godine [[1610.]] Galileo je uočio [[Jupiterovi prirodni sateliti|Jupiterove satelite]], koje je najprije držao nepomičnima, da bi daljnjim dnevnim promatranjem uočio promjenjivost položaja, odnosno kruženje oko Jupitera. Nazvao ih je Medicejskim zvijezdama.<ref>Schratt, 1994., str. 7.</ref> Kasnije su, u čast Galileu, preimenovane u ''Galilejevi sateliti''. Galilejevo otkriće nebeskih tijela koja kruže oko Jupitera srušile su Aristotelovu tezu o Zemlji kao tijelu oko kojeg kruže ''sva'' nebeska tijela, što je izazvalo novi val osporavanja.<ref>Linton, Christopher M, ''From Eudoxus to Einstein—A History of Mathematical Astronomy'', Cambridge University Press, 2004., str. 98., 205. i Drake, S, ''Galileo At Work'', Chicago University Press, 1978., str. 157.-168.</ref> Nakon što je njegova promatranja potvrdio [[Christopher Clavius]], Galileo je u [[Rim]]u [[1611.]] dočekan sa svim počastima. Iste godine, promatrao je [[Mars]], [[Saturn]], [[Venera|Veneru]] i [[Neptun]]. Na temelju uočavanja mijena [[Venera|Venere]] potvrdio je [[heliocentrični sustav]] koji je predvidio [[Nikola Kopernik|Kopernik]]. Nakon objave Galilejevih istraživanja, mnogi astronomi onog vremena okrenuli su se helio-geocentričnim teorijama poput one [[Tycho Brahe|Tycha Braha]], a koje su nastojale potvrditi Galilejeva istraživanja s temeljnom premisom geocentričnosti.<ref>Thoren, Victor E, ''Tycho Brahe'', Taton / Wilson, 1989., str. 8. i Hoskin, M. (ur.), ''The Cambridge Concise History of Astronomy'', Cambridge University Press, 1999., str. 117.</ref> Galileo je prvi uočio [[Saturn]]ove prstene, ali nije bio siguran što su i nije ih ustanovio kao prstene, već je mislio da se radi o tri tijela. Posebno se zakompliciralo promatranje u vrijeme prolaska Zemlje kroz ravninu prstenova, kada su oni prividno nestali (jer su vrlo tanki), što je zbunilo Galilea. Tek je [[1659.]] godine danski astronom [[Christiaan Huygens]] u Saturnovom neobičnom obliku prepoznao prstenove. Huygens je objasnio da je njihovo nestajanje i mijenjanje uzrokovano promjenom nagiba orbite Zemlje prema Saturnu tijekom njihovih ophoda oko Sunca. [[Neptun]] nije imao prilike dugo promatrati. Pronašao je relativne udaljenosti, ali nije shvatio da se radi o planetu, nego je mislio da se radi o zvijezdi.<ref>Drake, S; Kowal, C. T. , "Galileo's Sighting of Neptune". ''Scientific American'' 243 (6): 1980., str. 74.–81.</ref>
* Istraživanjem [[Sunce|Sunčevih pjega]] dodatno je otežalo održanje Aristotelove teorije nepromjenjivih nebesa. Galileo, [[Francesco Sizzi]] i drugi tijekom [[1612.]] i [[1613.]] ustanovili su promjenjivost pjega, što je tim više potvrdilo apsurdnost geocentričnog i geoheliocentričnog sustava.
* Manje poznata činjenica je da je Galileo je bio učen [[umjetnost]]i, a posebno je bio zainteresiran za tehniku [[chiaroscuro]]. Poznavanje efekta chiaroscura omogućila mu je da prilikom promatranja [[Mjesec]]a zaključi da sjenoviti prijelazi imaju [[topografija|topografska]] određenja, pa je započeo i izračune visina i dubina [[krater]]a. Bilo je to snažan argument protiv Aristotelove teorije savršeno oblikovanih nebeskih tijela glatke površine.
* Galileo je ustanovio da ono što se tada ljudima činilo kao skup oblaka, je zapravo bila [[Mliječna staza]], zbir [[zvijezda]] toliko zgusnut da je nalikovao oblaku. Nakon studija o pjegama ustanovio je da su i zvijezde i planeti oblog oblika. Galileo je u izračunima veličina zvijezda pogriješio, ali su njegovi proračuni bili znatno manji i realniji od tuđih, a time je uklonio neke teorije o veličinama zvijezda, poput Brahove o apsurdnosti veličina zvijezda kojoj se ne bi uočavala godišnja paralaksa.<ref>Finocchiaro, Maurice A, ''The Galileo Affair: A Documentary History'', University of California Press, 1989., str. 167.–176., Galilei, G, ''Dialogue Concerning the Two Chief World Systems'', University of California Press, 1953. (1632.), str. 359.-360. i Ondra, L, "A New View of Mizar", ''Sky & Telescope'' vol. 108 br. 4, 2004., str. 74.–75.</ref>

=== Objavljena djela ===

* [[1644.]] ''La bilancetta''
* [[1599.]] ''Le mecaniche ''
* [[1606.]] ''Le operazioni del compasso geometrico et militare''
* [[1610.]] ''Sidereus Nuncius''
* [[1612.]] ''Discorso intorno alle cose che stanno in su l'acqua''
* [[1613.]] ''Istoria e dimostrazioni intorno alle macchie solari e loro accidenti''
* [[1614.]] ''Lettera al Padre Benedetto Castelli'' 
* [[1615.]] ''Lettera a Madama Cristina di Lorena''
* [[1615.]] ''Discorso sopra il flusso e il reflusso del mare''
* [[1619.]] ''Il Discorso delle Comete''
* [[1623.]] ''Il Saggiatore'' 
* [[1632.]] ''Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo''
* [[1638.]] ''Discorsi e dimostrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attenenti alla meccanica e i movimenti locali''
* [[1640.]] ''Lettera al principe Leopoldo di Toscana (sopra il candore lunare) ''
* [[1656.]] ''Trattato della sfera''

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

== Vanjske poveznice ==
{{wikicitat|Galileo Galilei}}

=== Galilejeva djela ===
*[http://www.mpiwg-berlin.mpg.de/Galileo_Prototype/MAIN.HTM Prikaz Galilejevih bilješki o gibanju (MS. 72)], pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://echo.mpiwg-berlin.mpg.de/content/scientific_revolution/galileo Prijevod Galilejevog djela iz 1590.''De Motu''], pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://www.intratext.com/Catalogo/Autori/AUT158.HTM Radovi Galilea Galileija], pristupljeno 16. veljače 2014.
*Galilei, Galileo. [http://www.rarebookroom.org/Control/galgal/index.html ''Le Operazioni del Compasso Geometrico et Militare''] djelo iz 1610. Rim, skenirano prvo izdanje. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*Galilei, Galileo. [http://www.rarebookroom.org/Control/galsol/index.html ''Istoria e Dimostrazioni Intorno Alle Macchie Solar''] djelo iz 1613., Rim, skenirano prvo izdanje. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*Knjižnica Linda Hall predstavlja kopiju [http://contentdm.lindahall.org/u?/classics,5292 prvog izdanja djela ''Sidereus Nuncius Magna''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191209103144/http://contentdm.lindahall.org/u%3F/classics,5292 |date=9. prosinca 2019. }} i [http://contentdm.lindahall.org/u?/classics,426 piratsko izdanje iz iste godine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191209103145/http://contentdm.lindahall.org/u%3F/classics,426 |date=9. prosinca 2019. }}, digitalizirano. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://hdl.loc.gov/loc.rbc/general.67904.1 ''Sidereus Nuncius''] iz zbirke Kongresne knjižnice. Pristupljeno 16. veljače 2014.

=== O Galileju ===
*[https://web.archive.org/web/20100614033450/http://beinecke.library.yale.edu/exhibitions/starrymessenger/ Starry Messenger: Observing the Heavens in the Age of Galileo], izložba u [http://www.library.yale.edu/beinecke/index.html Beineckeova knjižnica rijetkih knjiga i rukopisa na sveučilištu Yale]. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*[https://web.archive.org/web/20140702052237/http://www.museogalileo.it/en/index.html Galilejev muzej], Firenca, italija. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://genealogy.math.ndsu.nodak.edu/id.php?id=134975 Genealogija Galilejevih učenika], pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://www-history.mcs.st-andrews.ac.uk/PictDisplay/Galileo.html Porteti Galileija], pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://galileo.rice.edu/ Projekt Galileo] na sveučilištu Rice. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://www.pbs.org/400years/ Dokumentarni film PBS-a: ''400 godina teleskopa'']. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://www.youtube.com/watch?v=5C5_dOEyAfk&feature=related Pero i čekić padaju na Mjesecu], pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://www.nytimes.com/2013/01/19/opinion/galileo-the-starry-messenger.html članak o Galileiju i New York Timesu 18. siječnja 2013).]

==== Životopis ====
*[http://www.pbs.org/wgbh/nova/galileo/ PBS Nova Online: ''Galileo's Battle for the Heavens'', biografija. ]. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://plato.stanford.edu/entries/galileo/ Stanfordska enciklopedija filozofije o Galileju]. Pristupljeno 16. veljače 2014.

==== Galileo i Crkva ====
*[http://www.thomasaquinas.edu/news/recent_events/Decaen-Galileo.html ''Galileo Galilei, Scriptural Exegete, and the Church of Rome, Advocate of Science''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110608054230/http://www.thomasaquinas.edu/news/recent_events/Decaen-Galileo.html |date=8. lipnja 2011. }}, ([https://web.archive.org/web/20110503184715/http://www.thomasaquinas.edu/news/recent_events/Galileo%20Galilei-Scripture%20Exegete.mp3 audio zapis]), autora Dr. Christophera Decaena. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*"[http://www.traditioninaction.org/History/A_003_Galileo.html The End of the Myth of Galileo Galilei]" autora Atile Sinkea Guimarãesa. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*[http://blog.oup.com/2011/01/galileo/ Galileo i Crkva], članak Johan Heilbrona. Pristupljeno 16. veljače 2014.
*[https://web.archive.org/web/20071209222631/http://www.catholic.net/rcc/Periodicals/Issues/GalileoAffair.html Slučaj Galileo na catholic.net], pristupljeno 16. veljače 2014.

{{barok}}

{{GLAVNIRASPORED:Galilej, Galileo}}
[[Kategorija:Talijanski matematičari]]
[[Kategorija:Talijanski astronomi]]
[[Kategorija:Talijanski fizičari]]
[[Kategorija:Talijanski polihistori]]
[[Kategorija:Povijest Italije do 1815.]]
[[Kategorija:Žrtve inkvizicije]]