Vidi kôd stranice Eozin Y

{{Infookvir kemijski spoj
| formula                = <chem> C20H6Br4Na2O5 </chem>
| slika                  = Eosin Y.svg
| slika_opis             = Kemijska struktura eozina Y
| slika1                 = Eosin Y 2.jpg
| slika_opis1            = 
| IUPAC nomenklatura     = 2- (2,4,5,7-tetrabromo-6-oksido-3-<br/>okso-3H-ksanten-9-il) benzoat <br/> (u svom deprotoniranom obliku)
| ostala imena           = Eozin Y <br/> [[Indeks boje|C.I. 45380]] <br/> C.I. kiselo crvena 87 <br/> Tetrabromfluorescein
| CAS                    = 17372-87-1
| EC                     = 
| UN                     = 
| RTECS                  = 
| molarna masa           = 647,89052 g·mol<sup>−1</sup> 
| molekulska masa        = 
| izgled                 = Crveni prah
| gustoća                = 1,018 g/cm<sup>3</sup>
| tališteK               = 
| tališteC               = 295,5 °C
| vrelišteK              = 
| vrelišteC              = 
| tlak para              = 
| topljivost             = Dobro topiv u vodi (300 g/l na 20 ° C)<ref> Merck: 115935, 26. Februar 2010. </ref>
| dipolni moment         = 
| slika2                 =
| slika_opis2            = 
| oblik molekule         = 
| izvor znkops           = 
| znakovi opasnosti      = Opasan po zdravlje
| NFPA 704               = 
}}

'''Eozin Y''', '''[[Indeks boje|C.I. 45380]]''' ili '''C.I. kiselo crvena 87''' je oblik [[eozin]]a koji se najčešće koristi u [[histologija|histologiji]], najviše u [[Hematoksilin-eozin bojilo|HE bojilu]] ([[hematoksilin]] i [[eozin]]). Eozin Y također se široko koristi u Papanicolaouovom bojilu (ili Papovom bojilu koja se koristi u [[Papa test]]u) i u [[Stanična biologija|citološkim]] bojilima tipa Romanowsky.<ref> {{cite book |editor1-last=Bancroft |editor1-first=John |editor2-last=Stevens |editor2-first=Alan |title=The Theory and Practice of Histological Techniques |year=1982 |publisher=Longman Group Limited |edition=2nd}}</ref><ref> {{cite book |last1=Lillie |first1=Ralph Dougall |title=H. J. Conn's Biological stains |year=1977 |publisher=Williams & Wilkins |location=Baltimore |pages=692p |edition=9th}}</ref> Također se koristi kao fotosenzibilizator u [[Organska kemija|organskoj sintezi]].<ref> {{Citation |last=Diercxsens |first=Nicolas |title=Eosin Y |date=2017-04-10 |encyclopedia=Encyclopedia of Reagents for Organic Synthesis |pages=1–3 |place=Chichester, UK |publisher=John Wiley & Sons, Ltd |language=en |doi=10.1002/047084289x.rn02033 |isbn=978-0-470-84289-8}} </ref>

== Ksantenska bojila ==
{{glavni|Bojilo}}

'''Ksantenska bojila''' formalno su [[Aromatski spojevi|ciklički]] analozi di- i trifenilmetanskih spojeva; u njima su dva [[Aromatski spojevi|aromatska prstena]] spojena jednim [[atom]]om [[kisik]]a u orto-položaju prema [[metan]]ovom [[ugljik]]u. Teorijski se izvode od heterocikličkog sistema ksantena, dibenzo-y-pirana, ali se od njega ne pripravljaju. Sam ksanten je bezbojan, no derivati s [[Auksokromne skupine|auksokromnim grupama]] u [[molekula|molekuli]] su obojeni. Prema supstituentima koji se nalaze u molekuli dijele se ksantenska bojila u tri podgrupe. Prva sadrži hidroksi-derivate, druga amino-derivate, a treća amino-hidroksi-derivate. [[Kromofor]] je ovih bojila u slučaju aminoderivata rezonantni hibrid oksonijskog, amonijskog i karbonijskog oblika molekule (I, II, III). Hidroksi-derivati se gubitkom protona stabiliziraju dajući električki nenabijen sistem čiji je kromofor kinonoidna struktura IV.

Ova su bojila i po svojstvima bojenja bliza arilmetanskim bojilima. Obojenja koja se njima postižu vrlo su čista i jarka. Najbrojnije su zastupana crvena i ružičasta s nekoliko žutih i ljubičastih. Neka od ovih bojila snažno [[Fluorescencija|fluoresciraju]] u otopini, pa i na obojenom [[materijal]]u. I u ovoj se grupi nalaze bojeni [[lak]]ovi pripremljeni taloženjem s [[fosfor]]-[[volfram]]-[[molibden]]skom [[kiseline|kiselinom]]. Niz crvenih i narančastih bojila ove skupine važan je za bojenje [[Kozmetika|kozmetičkih]] preparata, [[Prehrambeni aditivi|živežnih namirnica]] i ljekovitih pripravaka.

Među značajnije predstavnike ksantenskih bojila ide sulforodamin B, C.I. 45100; priprema se tako da se kondenzira benzaldehid-2,4-disulfonska kiselina s m-dietilaminofenolom, produkt dehidrira sumpornom kiselinom, oksidira željeznim kloridom i prevede u natrijevu sol. [[Rodamin]] B, C.I. 45170, jedno od prvih bojila ove grupe, dobiva se kondenzacijom anhídrida ftalne kiseline s m-dietilaminofenolom; ako se kao [[amin]]ska komponenta upotrijebi 3-etilamino-p-krezol i tako nastali produkt esterificira alkoholom, nastaje rodamin 6G, C. I. 45160. ''Echtsáureviolett ARR'', C.I. 45190, dobiva se obradom fluoresceina fosfornim trikloridom, kondenzacijom tako nastalog 3',6'-diklorfluorana s o-toluidinom i sulfuriranjem. [[Fluorescein]], C. I. 45350, priprema se kondenzacijom anhídrida [[ftalna kiselina|ftalne kiseline]] s rezorcinom. Njegove alkalne [[soli]], poznate pod imenom uranin neobično jako fluoresciraju u otopini (i u razređenju 1 : 40 000 000), pa se stoga upotrebljavaju za označavanje i ispitivanje vodenih tokova. [[Brom]]iranjem fluoresceina priprema se tetrabromfluorescein, [[eozin]] G, C.I. 45380, a jodiranjem dijodfluorescein, ''Eritrozin 6G'', C. I. 45425. ''Coerulein S'', C.I. 45510, nastaje obradom ''Galleina'' (C.I. 45445) koncentriranom [[Sumporna kiselina|sumpornom kiselinom]]. ''Gallein'' se dobiva kondenzacijom pirogalola ili [[galna kiselina|galne kiseline]] s anhidridom ftalne kiseline.<ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Bojila'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

=== Eozin ===
{{glavni|Eozin}}

'''Eozin''' (prema [[Grčki jezik|grč]]. ''ἕως'': zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno [[ksanten]]sko [[bojilo]], prvi put pripravljeno 1874. Eozin je [[kalij]]eva ili [[natrij]]eva [[sol]] tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) [[brom]]a na [[fluorescein]] [[Suspenzija (kemija)|suspendiran]] u [[alkoholi|alkoholu]]. Mnogo se upotrebljavao u [[tekstil]]noj industriji za [[boja|bojenje]] [[svila|svile]] i [[vuna|vune]], a danas se koristi u [[fotografija|fotografiji]] i [[kozmetika|kozmetici]], za bojenje [[mikroskop]]skih preparata (zajedno s [[hematoksilin]]om), pripravu crvene [[tinta|tinte]] i drugo.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18070 |title=eozin |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=}}</ref> Eozin je ustvari naziv nekoliko [[Fluorescencija|fluorescentnih]] kiselih [[kemijski spoj|kemijskih spojeva]] koji se vežu i tvore [[soli]] s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput [[bjelančevina]] koji sadrže [[Aminokiselina|aminokiselinske]] ostatke poput [[arginin]]a i [[lizin]]a, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u [[Citoplazma|citoplazmi]], može se koristiti za bojanje [[kolagen]]a i [[Mišićno vlakance|mišićnih vlakana]] za ispitivanje pod [[mikroskop]]om. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području [[histologija|histologije]], eozin Y je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]].<ref name="Bancroft and Stevens, 1982">{{cite book |editor1-last=Bancroft |editor1-first=John |editor2-last=Stevens |editor2-first=Alan |title=The Theory and Practice of Histological Techniques |year=1982 |publisher=Longman Group Limited |edition=2nd}}</ref><ref name="Lillie, 1977">{{cite book |last1=Lillie |first1=Ralph Dougall |title=H. J. Conn's Biological stains |year=1977 |publisher=Williams & Wilkins |location=Baltimore |pages=692p |edition=9th}}</ref>

== Slike ==

{| cellpadding="0" cellspacing="0" style="margin:auto; border:1px solid #ccc; background:#fff;"
|-
|
{| cellspacing=3 cellpadding=3 style="background:#fff;"
|-
|  style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Historische Farbstoffsammlung DSC00368.JPG|x180px|border]]
|  style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Veld met irissen bij Arles - s0037V1962 - Van Gogh Museum.jpg|x180px|border]]
|  style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Histological sample of Trachea obtained at "Instituto Nacional de Cardiología Ignacio A. Chávez".JPG|x180px|border]]
|-
|align=center|[[Hematoksilin]] i [[eozin]] 
|align=center|[[Van Gogh]] je u svom "Polju s [[perunika]]ma u blizini Arlesa" ugradio crvenu eozinsku boju u boju perunika prikazanih na dnu slike. Zbog težnje blijeđenja eozina, latice su sada poprimile plavkastu nijansu od svoje izvorne ljubičaste boje.<ref name="Dyefade">{{cite web |url=https://cen.acs.org/articles/94/i5/Van-Goghs-Fading-Colors-Inspire.html |title=Van Gogh’s Fading Colors Inspire Scientific Inquiry}}</ref>
|align=center|Uzorak [[dušnik]]a obojenog [[hematoksilin]]om i eozinom.
|}
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat-inline|Eosin Y}}

[[Kategorija:Pigmenti]]