Vidi kôd stranice 22° halo

[[datoteka:Halo in the Himalayas.jpg|mini|desno|300px|22° halo oko Sunca, viđen iznad planinskog lanca [[Annapurna]], [[Nepal]].]]

[[datoteka:Halo 1.pdf|mini|desno|300px|Najobičniji [[Halo (optika atmosfere)|haloi]] i rijetke pojave oblika haloa.]]

[[datoteka:Halo 2.pdf|mini|desno|300px|[[Led]]eni [[kristal]]i uz prisutnost kojih nastaje [[Halo (optika atmosfere)|halo]] i njegovi oblici: lijevo gore - heksagonalna pločica s 4 naznačene osi, desno gore - heksagonalni stupić, lijevo dolje - stupić s kapicom u obliku heksagonalne pločice, desno dolje - stupić u obliku metka.]]

[[datoteka:Halo 3.pdf|mini|desno|300px|Put zrake svjetlosti u ledenoj prizmici: lijevo α = 60° (lom u glavnoj ravnini); desno α = 90° (lom u glavnoj ravnini).]]

'''22° halo''' ili '''mali halo''' je [[Halo (optika atmosfere)|halo]] u obliku [[krug]]a oko [[Sunce|Sunca]] ili [[Mjesec]]a, koji ima [[Kutni promjer|kutni polumjer]] 22° i kutnu širinu približno 1,5°, najčešći je od svih haloa (90% slučajeva). Nastaje otklonom na [[kristal]]nim [[Prizma|prizmicama]] s [[kut]]om 60° kao [[svjetlost|svjetlosni]] [[prsten]], često prljavo crven ili smećkaste boje, katkada bjelkaste boje. Idući prema vanjskom rubu prstena, zapaža se bijeli veo, kojemu [[Svjetlosna jakost|jakost (intenzitet)]] prema vani opada, a nastaje preklapanjem [[boja]].

== Objašnjenje ==
<gallery>File:২২° হ্যালো.jpg|22° circular solar halo seen in [[Bangladesh]], 19 March 2020.
</gallery>
Halo su svjetlosne pojave u obliku prstenova, lukova, svjetlosnih ploha, stupova i točaka, koje nastaju ako se između Sunca i [[Mjesec]]a i oka promatrača nalazi tanak sloj [[oblak]]a ([[cirus]]a ili [[cirostratus]]a) koji se sastoje od [[led]]enih [[kristal]]a. Pojava se najbolje vidi ako [[gustoća]] oblaka nije tolika da bi sakrila [[Sunce]]. Pojava haloa može nastati i onda kad se svjetlosni izvor nalazi iza [[oborina|oborinskih]] pruga iz oblaka, koje ne dosežu tlo (takozvane virge), a i u blizini tla kad je [[magla]] od ledenih kristala. 

Halo se pojavljuje u različitim oblicima, a može se raspodijeliti u dvije glavne grupe: halo koji se pojavljuje u obliku kruga oko Sunca, iznutra crvenkaste boje, najčešće kutnog promjera 22°, a rjeđe 46° ([[46° halo]] ili [[veliki halo]]), od kojih prvi ima i takozvana [[Lažno Sunce|lažna Sunca]] ili parhelije, te halo koji nije obojen (bijel), u obliku vodoravnog kruga ili pak svijetlih stupova. 

Prvu teoriju haloa dao je [[Edme Mariotte|E. Mariotte]] i vezana je za prisutnost [[led]]enih kristala u [[atmosfera|atmosferi]]. Ledeni se [[kristal]]i pojavljuju u veoma različitim oblicima, no halo se vidi kod određenih najjednostavnijih oblika kristala, i to kod heksagonalnih pločica, heksagonalnih stupića ([[prizma|prizmice]]), katkada s heksagonalnom pločicom s obje strane, kod međuoblika kristala, na primjer kratke prizmice s otprilike jednakom visinom i širinom, kod prizmica sa šiljkom i slično. 

U atmosferi različiti ledeni kristali obično zauzimaju određenu srednju orijentaciju tako da bi im [[Otpor sredstva|otpor zraku]] u padu bio maksimalan i pri tom se njišu. Ustanovljeno je da pločice padaju tako da im je os ''c'' okomita, kratke prizmice orijentiraju se proizvoljno u svim smjerovima, dok duge prizmice padaju tako da im je os ''c'' vodoravna. Ledeni kristalići s bridovima većim od 0,5 [[metar|μm]] teže da rotiraju u padu. 

U teoriji haloa valja uvažavati orijentaciju glavne osi ''c'' kristala. Kad je glavna os ''c'' orijentirana vodoravno ili okomito, pojavljuje se strogo orijentirani halo, a kad je ta os orijentirana u svim mogućim smjerovima, tad se halo oblikuje u obliku vodoravnog kruga, kojemu se u središtu nalazi [[Sunce]].

Otklon zrake nakon prolaza u ledenom kristalu jest:

:<math> D = u - 1 + u' - 1' = u + u' - \alpha </math>

Kao i kod [[duga|duge]], najjaču [[Svjetlosna jakost|jakost (intenzitet) svjetla]] nakon prolaza kroz kristal pojavljuje se kod zraka koje imaju minimalni otklon ''D<sub>min</sub>'' što je određeno uvjetom:

:<math> \sin\frac{D_{min} + \alpha}{2} = n \cdot\sin\frac{\alpha}{2} </math>

gdje je: ''α'' - kut ledene [[prizma|prizmice]] (ovdje 60° ili 90°), a ''n'' - [[indeks loma]] za [[led]]. 

Za razliku od [[duga|duge]], kod koje na istu kapljicu upadaju zrake svjetlosti pod različitim upadnim kutovima, u kristalnom [[oblak]]u potrebno je mnoštvo [[kristal]]a, koji su prema upadnim zrakama izloženi pod različitim upadnim kutovima, pa samo one zrake Sunca ili Mjeseca koje upadaju pod kutom ''u<sub>min</sub>'' stvaraju svijetlu, najmanje otklonjenu zraku (druge zrake stvaraju samo blijedu opću pozadinu na udaljenosti od Sunca, koje je veće od ''D<sub>min</sub>''). Većina haloa dade se objasniti jednostavnim zakonima loma svjetlosti na prizmama s kutovima 60°, odnosno 90°. Dobivanje različitih oblika haloa ovisi pod kakvim upadnim kutom zahvaćaju zrake svjetlosti pločice ili heksagonalne prizmice, odnosno kakva je orijentacija kristala. 

Halo u obliku kruga oko Sunca, koji ima kutni polumjer 22° (22° halo) i kutnu širinu približno 1,5°, najčešći je od svih haloa (90% slučajeva). Nastaje otklonom na prizmicama s kutom 60° kao svjetlosni prsten, često prljavo crven ili smećkaste boje, katkada bjelkaste boje. Idući prema vanjskom rubu prstena, zapaža se bijeli veo, kojemu jakost (intenzitet) svjetlosti prema vani opada, a nastaje preklapanjem boja. 

Halo u obliku prstena s kutnim polumjerom od 46° ([[46° halo]]), često lijepo obojen, obično se vidi samo u dijelovima. Nastaje minimalnim otklonom na dugim i kratkim prizmicama s kutom 90°, koje su proizvoljno orijentirane. Jakost haloa je dosta slaba. 

Uz halo u obliku prstena s kutnim polumjerom od 22°, ako je oblačni pokrov [[cirostratus]]a homogen, katkada se može zapaziti takozvani parhelijski krug, koji okružuje nebo paralelno s [[obzor]]om (horizontom), a prolazi kroz Sunce i parhelije ([[Lažno Sunce|lažna Sunca]]). Nastaje [[refleksija|refleksijom]] na okomitim plohama pločica ili dugih prizmica, ali se rijetko pojavljuje. Na ovom se krugu na suprotnoj strani od Sunca pojavljuje protusunce (antihelij) i 60° od njega u stranu parantiheliji kao bijele svijetle mrlje nastale unutrašnjom refleksijom na kristalićima. 

Uz taj halo nastaju dosta često i gornji i donji tangencijalni lukovi kosim prolazom zraka svjetlosti s obzirom na glavnu ravninu dugih prizmica s kutom 60°, te lažna Sunca ili pasunca, odnosno pamjeseci (parheliji i parselene), također kosim prolazom zraka svjetlosti kroz okomito orijentirane pločice. Pasunce je česta pojava uz halo i najsjajnija je od svih halo oblika s lijepim bojama i bijelim repom prema vani. Kako se Sunce podiže na nebu, pasunca se udaljuju od Sunca, a poklapaju se s haloom kad se Sunce približava obzoru. 

Tangencijalni lukovi oko haloa u obliku prstena s kutnim polumjerom od 46° prilično su česti i jaki (intenzivni), s čistim bojama nalik na dugine boje. Poput cirkumzenitnog luka, i ova pojava nastaje lomom na prizmicama s kutom 90°, vodoravno orijentiranim (cirkumzenitni luk na okomito orijentiranim pločicama). Cirkumzenitni luk ne nastaje ako je Sunce iznad 32,3° iznad obzora. Okomiti stupovi nastaju u produženju Sunca kao posljedica refleksije na pobočnim plohama dugačkih prizmica ili osnovnim plohama pločica.<ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

{| class="wikitable"
|+ Upadni kut za minimalni otklon zrake pri prolazu kroz ledenu prizmu
|-
! scope="col" | Boja
! scope="col" | Pripadni indeks loma za led ''n''
! scope="col" | Pripadni upadni kut ''u<sub>min</sub>'' za kut prizme ''α'' = 60°
! scope="col" | Pripadni upadni kut ''u<sub>min</sub>'' za kut prizme ''α'' = 90°
|-
| Ljubičasta 
| 1,317
| 22° 22' 
| 47° 16'
|-
| Žuta 
| 1,310
| 21° 50' 
| 45° 44'
|-
| Crvena 
| 1,307
| 21° 34' 
| 45° 06'
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Tipovi sunčevog haloa}}
[[Kategorija:Sunčev halo]]